Autor: pitajte-doktora

Limfom je rak koji po?inje u stanicama limfnog sustava. Limfni sustav je dio imunolo�kog sustava koji poma�e tijelu da se bori protiv infekcije i bolesti. Budu?i da se limfno tkivo nalazi nalazi po cijelom tijelu, limfom mo�e nastati i po?eti se razvijati gotovo bilo gdje u tijelu. 

Dvija glavna tipa limfoma su Hodgkin limfom i ne-Hodgkin limfom (non-Hodgkin/ NHL). Mo�e se razviti i kod djece i kod odraslih.

Ve?ina ljudi s Hodgkinovim limfom ima klasi?ni tip bolesti u kojoj postoje veliki  abnormalni limfociti (tip bijelih krvnih stanica) u limfnim ?vorovima nazvani Reed-Sternbergove stanice. Hodgkinov limfom se obi?no mo�e izlije?iti. Hodgkinov limfom poga?a u prvom redu tkiva limfnih ?vorova, slezene, jetre i ko�tane sr�i.  

Faktori rizika

*Mla?a ili kasnija �ivotna dob.
*Mu�ki spol.
*Infekcija virusom Epstein-Barr.
*Rodbina  prvog koljena (roditelj, brat ili sestra) s Hodgkinovim limfomom. 

Simptomi

*Bezbolni, nate?eni limfni ?vorovi u vratu, pazuhu ili preponama.
*Groznica bez poznatih razloga.
*Sna�no no?no znojenje.
*Gubitak te�ine bez poznatih razloga.
*Svrbe�  ko�e.
*Umor. 

Dijagnostika

* Fizikalni pregled i anamneza

* Kompletna krvna slika (KKS) s diferencijalnom krvnom slikom (DKS)

* Biokemijske krvne pretrage

* Brzina sedimentacije eritrocita

* Biopsija limfnih ?vorova:
-Eksciziona biopsija: Uklanjanje cijelog limfnog ?vora.
-Inciziona biopsija: Uklanjanje dijela limfnog ?vora.
-Kor (�core�) biopsija: Uzimanje dijela limfnog ?vora pomo?u �iroke igle.

Za odre?ivanje pro�irenosti bolesti i stadija, koriste se sljede?e dijagnosti?ke metode:

* CT sken-kompjuterizirana tomografija

* PET-CT sken

* Aspiracija ko�tane sr�i i biopsija

Za trudnice s Hodgkinovim limfom koriste se pregledi koji �tite fetus od posljedica zra?enja. Uklju?uju:

* MRI (magnetska rezonancija)

* Ultrazvu?na dijagnostika

Prognoza

Prognoza (vjerojatnost oporavka) i mogu?nosti lije?enja ovise o sljede?em:

*Znakovi i simptomi kod pacijenta.
*Stadij raka.
*Tip Hodgkinovog limfoma.
*Rezultati nalaza krvi.
*Bolesnikova dob, spol i op?e zdravlje.
*Da li je rak recidivirao ili da li napreduje.

Za Hodgkin limfom tijekom trudno?e, mogu?nosti lije?enja tako?er ovise o:

*�eljama pacijentice.
*Starosti fetusa.

Stadiji

STADIJ I

Rak se nalazi u jednom ili vi�e limfnih ?vorova jedne skupine limfnih ?vorova.

Stadij I podijeljen  je u stadij I i stadij IE.

Stadij I:Rak se nalazi u jednom od sljede?ih mjesta limfnog sustava:

� Jedan ili vi�e limfnih ?vorova u jednoj skupini limfnih ?vorova.<
� Waldeyerov prsten.
� Timus.
� Slezena

Stadij IE: Rak se nalazi izvan limfnog sustava u nekom organu ili podru?ju.

STADIJ II

Stadij II je podijeljen u stadij II i stadij IIE.

Stadij II

Stadija II  Rak se nalazi u dvije ili vi�e skupina limfnih ?vorova, a obje su iznad (a) ili ispod (b) dijafragme.

Stadij IIE: Rak se nalazi u jednoj ili vi�e skupina limfnih ?vorova iznad ili ispod diafragme i izvan limfnih ?vorova u obli�njem organu ili podru?ju.

STADIJ III

• Stadij III: Rak se nalazi u skupinama limfnih ?vorova iznad i ispod diafragme (tanki mi�i? ispod plu?a koji poma�e disanje i odvaja prsa od trbuha).

• Stadij IIIE: Rak se nalazi u skupinama limfnih ?vorova iznad i ispod diafragme i izvan limfnih ?vorova u obli�njem organu ili podru?ju.

• Stadij IIIS: Rak se nalazi u skupinama limfnih ?vorova iznad i ispod diafragme i u slezeni.

• Stadij IIIE, S: Rak se nalazi u skupinama limfnih ?vorova iznad i ispod diafragme, izvan limfnih ?vorova u obli�njem organu ili podru?ju i u slezeni.

STADIJ IV

*nalazi se izvan limfnih ?vorova unutar jednog ili vi�e organa, a mo�e biti u limfnim ?vorovima blizu tih organa; ili

*nalazi se izvan limfnih ?vorova u jednom organu i pro�irio se na podru?ja daleko od tog organa; ili

*nalazi se u plu?ima, jetri, ko�tanoj sr�i ili cerebrospinalnoj teku?ini (CSL). Rak se nije pro�irio na plu?a, jetru, ko�tanu sr� ili CSL iz obli�njih podru?ja.

Lije?enje

* Kemoterapija

* Radioterapija

* Kirur�ko lije?enje

* Kemoterapija i terapija zra?enjem s transplantacijom mati?nih stanica
* Terapija monoklonalnim antitijelima

* Oprezno promatranje i ?ekanje-mogu?nost za trudnice

Kaposijev sarkom je rak koji proistje?e iz krvnih �ila, obi?no ko�e, ali mo�e nastati i na sluznicama usta, nosa i grla, limfnim ?vorovima ili drugim organima. To je zlo?udna novotvorina mekog i vezivnog tkiva. Lezije su obi?no ljubi?aste i izra?ene su od stanica raka, novih krvnih �ila, crvenih krvnih stanica i bijelih krvnih stanica. Kaposijev sarkom razlikuje se od drugih vrsta raka po tome �to lezije mogu po?eti u vi�e mjesta u tijelu u isto vrijeme. 

Humani herpes virus tip 8 (HHV-8) nalazi se u lezijama svih bolesnika s Kaposijevim sarkomom. Ovaj se virus naziva i Herpes virus povezan s Kaposijevim sarkomom (KSHV). Ve?ina osoba s HHV-8 ne dobiva Kaposijev sarkom. Kod osoba s HHV-8 postoji ve?a vjerojatnost da ?e razviti Kaposijev sarkom ukoliko im  imunolo�ki sustav oslabi zbog bolesti (kao �to je infekcija virusom  ljudske imunodeficijencije-HIV, AIDS) ili usljed lijekova koji potiskuju imunolo�ki sustav, a daju se daju nakon presa?ivanja organa.

Postoji nekoliko vrsta Kaposijevog sarkoma. Dvije vrste o kojima se raspravlja u ovom sa�etku su:

• Klasi?ni Kaposijev sarkom.
• Epidemijski Kaposijev sarkom (Kaposijev sarkom povezan s AIDS-om).

Dijagnostika

* Fizikalni pregled i ispitivanje povijesti bolesti

* Rendgenski snimak prsnog ko�a

* Biopsija

Kako bi se provjerile lezije Kaposijevog sarkoma u gastrointestinalnom traktu ili plu?ima provode se endoskopija ili bronhoskopija.

* Endoskopska biopsija: Koristi se za pronala�enje lezija Kaposijevog sarkoma u gastrointestinalnom traktu.

* Bronhoskopska biopsija:  Koristi se za pronala�enje lezija Kaposijevog sarkoma u plu?ima.

Kako bi se utvrdilo da li se rak pro�irio na druge dijelove tijela radi se:

* Laboartorijsko ispitivanje krvi

* CT skeniranje (CAT scan)

* PET skeniranje (pozitronska emisijska tomografija) Broj limfocita CD34

Simptomi

Klasi?ni kaposijev sarkom

* Sporo rastu?e lezije na nogama i stopalima.

*  Jedna ili vi�e crvenih, ljubi?astih ili sme?ih lezija ko�e na nogama i stopalima, naj?e�?e na gle�njevima ili tabanima. Tijekom vremena mogu se pojaviti lezije u drugim dijelovima tijela, kao �to su �eludac, crijeva ili limfni ?vorovi. Lezije obi?no ne uzrokuju nikakve simptome, ali mogu rasti u veli?ini i broju tijekom razdoblja od 10 godina ili vi�e. Pritisak lezija mo�e blokirati protok limfe i krvi u nogama i uzrokovati bolno oticanje. Lezije u probavnom traktu mogu uzrokovati gastrointestinalno krvarenje.

Epidemijski Kaposijev sarkom

* obi?no se dijagnosticira i AIDS

* lezije se formiraju u mnogim dijelovima tijela. Ko�a, sluznica usta, limfni ?vorovi, �eludac i crijeva, plu?a, jetra, slezena 

Lije?enje

* HAART

Visoko aktivna antiretrovirusna terapija (HAART) je kombinacija nekoliko lijekova koji se koriste za smanjenje o�te?enja imunolo�kog sustava uzrokovanog infekcijom virusom humane imunodeficijencije (HIV). Za mnoge pacijente, samo HAART mo�e biti dovoljan za lije?enje epidemijskog Kaposijevog sarkoma. Za ostale pacijente, HAART se mo�e kombinirati s drugim standardnim tretmanima za lije?enje epidemijskog Kaposijevog sarkoma.

* Radioterapija

* Operacija

* Kemoterapija (intravenski i lokalno u lezije)

* Biolo�ka terapija ( interferon alfa i interleukin-12)

* Ciljana terapija (terapija monoklonalnim antitijelima i inhibitori tirozin kinaze (TKI) 

Rak vulve ili stidnice nastaje u vanjskim genitalijama �ene:

• Unutarnje i vanjske usne vagine.
• Klitoris (osjetljivo tkivo izme?u usana).
• Vaginalni otvor i �lijezde koje su tu smje�tene.
• Mons pubis ili Venerin bre�uljak (zaobljeno podru?je ispred stidnih kostiju koje se prekriva dlakom u pubertetu).
• Perineum (podru?je izme?u vulve i anusa).

Vulvarni rak naj?e�?e poga?a vanjske vaginalne usne. Rijetko rak zahva?a unutarnje vaginalne usne, klitoris ili vaginalne �lijezde.

Rak vulve obi?no se polako formira tijekom nekoliko godina. Abnormalne stanice mogu dugo rasti na povr�ini  ko�e vulve. Ovo stanje se naziva intraepitelna neoplazija vulve (VIN). Budu?i da je mogu?e da VIN postane karcinom vulve, vrlo je va�no po?eti s lije?enjem na vrijeme.

Faktori rizika

Postojanje  intraepitelne neoplazije vulve (VIN).

• Infekcija humanim papiloma virusom (HPV).
• Povijest genitalnih bradavica.

Ostali mogu?i faktori rizika uklju?uju sljede?e:

• Promiskuitetan na?in �ivota (mnogo seksualnih partnera).
• Prvi seksualni odnos u mladoj dobi.
• Povijest abnormalnih Papa testova.

Simptomi

Rak vulve  ?esto ne uzrokuje rane znakove ili simptome. Provjerite sa svojim lije?nikom ako primijetite ne�to od sljede?eg:

• ?vori? ili izraslina na vulvi.
• Promjene u ko�i vulve, kao �to su promjene boje ili izrasline koje izgledaju kao bradavica ili ?ir.
• Svrab u podru?ju vulve, koji ne nestaje.
• Krvarenje koje nije povezano s menstruacijskim ciklusom.
• Osjetljivost u podru?ju vulve.

Dijagnostika

* Fizikalni pregled i povijest bolesti

* Biopsija

U postupku odre?ivanja stadija raka koriste se sljede?e pretrage:

• Pregled zdjelice i uzimanje Papa testa cerviksa
• Kolposkopija
• Cistoskopija
• Proktoskopija
• RTG prsnog ko�a i zdjelice (organi i kosti)
• Intravenska pijelografija (IVP)
• CT skeniranje (CAT scan)
• MRI (magnetska rezonancija)
• PET skeniranje (pozitronska emisijska tomografija)
• Biopsija sentinel limfnog ?vora (limfnog ?vora stra�ara) 

Stadiji

Rak vulve mo�emo podijeliti u 4 stadija:

STADIJ I 

U stadiju I, rak se ve? formirao. Nalazi se samo u vulvi ili perineumu (podru?je izme?u rektuma i vagine). Stadij I je podijeljen na stadije IA i IB.

• U stadiju IA, tumor je 2 centimetra ili manji i pro�irio se 1 milimetar ili manje u tkivo vulve. Rak se nije pro�irio na limfne ?vorove.

• U stadiju IB, tumor je ve?i od 2 centimetra ili se pro�irio vi�e od 1 milimetra u tkivo vulve. Rak se nije pro�irio na limfne ?vorove.

STADIJ II

U II. stadiju, tumor je bilo koje veli?ine i pro�irio se u donji dio uretre, donji dio vagine ili anus. Rak se nije pro�irio na limfne ?vorove.

STADIJ III

U stadiju III, tumor je bilo koje veli?ine i mo�e se pro�iriti u donji dio uretre, donji dio vagine ili anus. Rak se pro�irio na jedan ili vi�e obli�njih limfnih ?vorova. Stadij III je podijeljen na stadije  IIIA, IIIB i IIIC.

• U stadiju IIIA, rak se nalazi u 1 ili 2 limfna ?vora koji su manji od 5 milimetara ili u jednom limfnom ?voru koji je 5 milimetara ili ve?i.

• U stadiju IIIB, rak se nalazi u 2 ili vi�e limfnih ?vorova koji su 5 milimetara ili ve?i, ili u 3 ili vi�e limfnih ?vorova koji su manji od 5 milimetara.

• U stadiju IIIC, rak se nalazi u limfnim ?vorovima i pro�irio se i izvan povr�ine limfnih ?vorova.

STADIJ IV

U IV. stadiju, tumor se pro�irio u gornji dio uretre, gornji dio vagine ili na druge dijelove tijela. Stupanj IV podijeljen je u stadije IVA i IVB.

• U stadiju IVA

-rak se pro�irio u sluznicu gornje uretre, gornje vagine, mokra?nog mjehura ili rektuma, ili je pre�ao za zdjeli?nu kost; ili

-rak se pro�irio na obli�nje limfne ?vorove i limfni ?vorovi nisu pokretni ili su formirali ulkus.

• U stadiju IVB, rak se pro�irio na limfne ?vorove u zdjelici ili na druge dijelove tijela.

Lije?enje

* Operacija

Operacija je naj?e�?i tretman za karcinom vulve. Cilj operacije je ukloniti sav rak bez gubitka spolne funkcije �ene. Mo�e se obaviti jedna od sljede?ih vrsta operacija:

• Laserska operacija

• �iroka lokalna ekscizija

• Radikalna lokalna ekscizija

• Ultrazvu?na kirur�ka aspiracija (SAD): Kirur�ki postupak za razbijanje tumora na male komadi?e pomo?u vrlo finih vibracija. Mali komadi?i tumora ispiru se i uklanjaju usisavanjem. Ovaj postupak uzrokuje manja o�te?enja obli�njeg tkiva.

• Vulvektomija: kirur�ki postupak za uklanjanje dijela ili cijele vulve

�Obi?na vulvektomije: Uklanja se gornji sloj ko�e vulve na kojoj se nalazi rak. Mo�e biti potrebno presa?ivanje ko�e s drugih dijelova tijela kako bi se pokrilo podru?je s kojeg je ko�a uklonjena.

�Modificirana radikalna vulvektomija: Operacija uklanjanja dijela vulve. Ubli�nji limfni ?vorovi se tako?er mogu ukloniti.

�Radikalna vulvektomija: Operacija uklanjanja cijele vulve. Tako?er se uklanjaju i obli�nji limfni ?vorovi.

• Eksenteracija zdjelice: Kirur�ki postupak za uklanjanje donjeg crijeva, rektuma i mjehura. Cerviks, vagina, jajnici i obli�nji limfni ?vorovi tako?er se uklonjaju. Umjetni otvori (stoma) izra?eni su tako da urin i stolica isti?u iz tijela u vre?icu.

Nakon �to lije?nik ukloni cijeli rak koji se mo�e vidjeti za vrijeme operacije, nekim pacijenticama se mo�e dati kemoterapija ili radioterapija nakon operacije kako bi se ubile stanice raka koje su ostale. Lije?enje nakon operacije, kako bi se smanjio rizik da ?e se rak vratiti, naziva se adjuvantnom terapijom.

• Radioterapija

• Kemoterapija

• Biolo�ka terapija

Infekcija humanim papiloma virusom (HPV) uzrokuje dvije tre?ine slu?ajeva raka vagine. Cjepiva koja �tite od HPV infekcije mogu smanjiti rizik od raka vagine. Kada se otkrije rano, vaginalni rak se ?esto mo�e izlije?iti. 

Vagina je kanal koji vodi od cerviksa (otvor maternice) prema vanjskom dijelu tijela. Tijekom ra?anja dijete prolazi iz maternice kroz vaginu (zbog toga se naziva i poro?ajni kanal).

Rak vagine je rijedak. Postoje dvije glavne vrste raka vagine:

• Karcinom plo?astih stanica ili skvamozni karcinom: Rak koji se formira u plo?astim, skvamoznim  stanicama, tankim, ravnim stanicama koje obla�u vaginu. Skvamozni karcinom vagine polako se �iri i obi?no ostaje u blizini vagine, ali se mo�e pro�iriti na plu?a, jetru ili kosti.  To je naj?e�?i tip raka vagine.

• Adenokarcinom: Rak koji po?inje u �ljezdanim stanicama, smje�tenim u sluznici vagine stvaraju i osloba?aju vaginalnu sluz. Adenokarcinom se ?e�?e od raka plo?astih stanica �iri na plu?a i limfne ?vorove. Rijetka vrsta adenokarcinoma povezana je s izlaganjem dietilstilbestrolu (DES)  prije ro?enja. DES je sintetski (umjetno stvoren) hormon estrogen. Adenokarcinomi koji nisu povezani s izlaganjem DES-u naj?e�?i su kod �ena nakon menopauze.

Faktori rizika

• �ivotna dob od 60 ili vi�e godina.
• Izlo�enost DES-u (dietilstilbestrol- sintetski hormon estrogen) u maj?inoj utrobi. Pedesetih godina 20. stolje?a lijek DES je dan nekim trudnicama kako bi se sprije?io poba?aj (prerano ro?enje fetusa koji nije mogao pre�ivjeti). �ene koje su bile izlo�ene DES-u  prije ro?enja imaju pove?an rizik od raka vagine.
• Infekcija humanim papiloma virusom (HPV).
• Povijest abnormalnih stanica ili rak vrata maternice.
• Povijest abnormalnih stanica u maternici ili rak maternice.
• Histerektomija usljed bolesti maternice

Simptomi

Rak vagine ?esto ne uzrokuje rane znakove ili simptome. Mo�e se na?i tijekom rutinskog pregleda zdjelice i Papa testa. 

• Krvarenje ili iscjedak koji nisu povezani s menstrualnim ciklusom.
• Bol tijekom spolnog odnosa.
• Bol u podru?ju zdjelice.
• Izraslina u vagini.
• Bolovi pri mokrenju.
• Zatvor.

Dijagnostika

• Fizikalni pregled i anamneza
• Pregled zdjelice
• Papa test
• Kolposkopija
• Biopsija

• CT skeniranje (CAT scan)
• Rendgenski snimak prsnog ko�a
• MRI (magnetska rezonancija)
• PET skeniranje, PET CT (pozitronska emisijska tomografija)
• Cistoskopija
• Ureteroskopija 
• Proktoskopija 

Stadiji

*STADIJ I

U stadiju I, rak se nalazi samo u vaginalnom zidu.

* STADIJ II

U stadiju II, rak se pro�irio kroz zid vagine do tkiva oko vagine. Rak se nije pro�irio na zid zdjelice.

* STADIJ III

U stadiju III rak se pro�irio na zid zdjelice.

* STADIJ IV

Stupanj IV podijeljen je u stadij IVA i stadij IVB:

Stadij IVA: Rak se mo�e pro�iriti na jedno ili vi�e sljede?ih podru?ja:

-Zid mjehura.

-Zid rektuma.

-U zdjelicu u podru?je iza mjehura, maternice, jajnika i cerviksa.

Faza IVB: Rak se pro�irio na dijelove tijela koji nisu blizu vagine, kao �to su plu?a ili kosti.

Lije?enje

* Operacija

-Laserska kirurgija: kirur�ki zahvat koji koristi lasersku zraku (uski snop intenzivne svjetlosti) kao no� kako bi bez krvi izrezali tujorsko tkivo ili uklonili povr�inske tumorske lezije.

-�iroka lokalna ekscizija: kirur�ki zahvat koji uklanja rak i dio zdravog tkiva oko njega.

-Vaginektomija: Operacija uklanjanja cijele ili dijela vagine.

-Totalna histerektomija: Operacija uklanjanja maternice, uklju?uju?i i vrat maternice. Ako se maternica i cerviks izvade kroz vaginu, operacija se naziva vaginalna histerektomija. Ako se maternica i cerviks izvade kroz veliki rez u trbuhu, operacija se naziva totalna abdominalna histerektomija. Ako se maternica i cerviks izvade kroz mali rez u abdomenu pomo?u laparoskopa, operacija se naziva totalna laparoskopska histerektomija.

– Histerektomija. Maternica se kirur�ki uklanja sa ili bez uklanjanja drugih organa ili tkiva.

– Disekcija ili uklanjanje limfnih ?vorova

– Ekstenteracija zdjelice: Operacija za uklanjanje donjeg crijeva, rektuma, mjehura, cerviksa, vagine i jajnika. Tako?er se uklanjaju limfni ?vorovi u blizini. Naprave se umjetni otvori (stome) da urin i stolica isti?u iz tijela u vre?icu.

Nakon operacija mo�e uslijediti rekonstrukcija vagine sa presa?ivanjem ko�e. 

* Radioterapija ili zra?enje:

-Vanjska radioterapija koristi stroj izvan tijela za slanje radijacije na rak.

-Unutra�nja radioterapija ili brahiterapija- koristi radioaktivnu tvar zape?a?enu u iglama, kuglicama, �icama ili kateterima koji se stavljaju izravno u rak ili u blizinu raka.

* Kemoterapija

– Kemoterpija se primjenjuje na usta ili putem krvi, a postoji i topikalna kemoterapija za karcinom vaginalne stanice mo�e se primijeniti na vaginu u kremi ili losionu.

Kada govorimo o raku maternice, naj?e�?e mislimo na rak sluznice maternice, tj. rak endometrija. Ovdje ?emo govoriti o toj vrsti raka maternice.

Maternica je �uplji, mi�i?ni organ u kojemu se razvija plod ili fetus.  Rak maternice mo�e po?eti u razli?itim dijelovima maternice. Ve?ina raka maternice zapo?inje u endometriju (unutarnja sluznica maternice) i naziva se  rakom endometrija. Ve?ina raka endometrija su adenokarcinomi (rak koji po?inje u stanicama koje stvaraju sluz i druge teku?ine).

Sarkom maternice je neuobi?ajen oblik raka maternice koji se formira u mi�i?ima i tkivu koje podupire maternicu.

Pretilost, odre?eni nasljedni faktori  te uzimanje estrogena (bez progesterona) mogu pove?ati rizik od raka endometrija. Radioterapija zdjelice mo�e pove?ati rizik od sarkoma maternice. Uzimanje tamoksifena za rak dojke mo�e pove?ati rizik od raka endometrija i sarkoma maternice.

Naj?e�?i znak raka endometrija je neuobi?ajeno  vaginalno krvarenje. Rak endometrija obi?no se mo�e izlije?iti, dok je sarkom uterusa te�e lije?iti i izlije?iti.

Faktori rizika

• Hiperplazija endometrija.
• Debljina.
• Metaboli?ki sindrom, skup stanja koji se javljaju zajedno, uklju?uju?i pove?ane masne naslage  oko trbuha, visoki �e?er u krvi, visoki krvni tlak, visoku razinu triglicerida i niske razine lipoproteina visoke gusto?e (HDL) u krvi.
• Biti nerotkinja.
• Po?etak menstruacije u ranoj dobi.
• U?i u  menopauzu u starijoj dobi.
• Sindrom policisti?nih jajnika (PCOS).
• Majka, sestra ili k?er s rakom maternice.
• Odre?ena promjena gena koja je povezana s Lynchovim sindromom (nasljedni nepolipozni karcinom debelog crijeva ).
• Hiperinzulinemija (visoka razina inzulina u krvi).
• Lije?enje tamoksifenom.

Stadiji

* Stadij I

U stadiju I rak se nalazi samo u maternici. Stadij I podijeljen je u stadije IA i IB, temeljeno na tome koliko se rak pro�irio.

Stadij IA: Rak je u samo u endometriju ili u manje od polovice miometrija (mi�i?ni sloj maternice).

Stadij IB: Rak je pro�irio do pola ili vi�e debljine miometrija.

* Stadij II

U stadiju II, rak se pro�irio u vezivno tkivo cerviksa, ali se nije pro�irio izvan maternice.

* Stadij III

U stadiju III, rak se pro�irio izvan maternice i vrata maternice, ali nije se pro�irio izvan zdjelice. Stadij III podijeljen je na stadije IIIA, IIIB i IIIC, temeljeno na tome koliko se rak pro�irio unutar zdjelice.

Stadij IIIA: Rak se pro�irio na vanjski sloj maternice i / ili na jajovode, jajnike i ligamente maternice.

Stadij IIIB: Rak se pro�irio na vaginu i / ili na parametrij (vezivno i masno tkivo oko maternice).
Stadij IIIC: Rak je pro�irio na limfne ?vorove u zdjelici i / ili oko aorte

* Stadij IV

U stadiju IV, rak se pro�irio izvan zdjelice. Stadij IV podijeljen je u stadije IVA i IVB, ovisno o tome koliko se rak pro�irio.

Stadij IVA: Rak se pro�irio na mjehur i / ili stjenku crijeva.
Stadij IVB: Rak je pro�irio na druge dijelove tijela izvan zdjelice, uklju?uju?i abdomen i / ili limfne ?vorove u preponama.

Simptomi

• Vaginalno krvarenje ili iscjedak koji nije povezan s menstruacijom.
• Vaginalno krvarenje nakon menopauze.
• Te�ko ili bolno mokrenje.
• Bol tijekom seksualnog odnosa.
• Bol u podru?ju zdjelice.

Dijagnostika

Budu?i da rak endometrija zapo?inje unutar maternice, obi?no se ne javlja u rezultatima PAPA testa. Iz tog razloga, uzorak endometrijskog tkiva mora biti uklonjen i provjeren pod mikroskopom kako bi se tra�ile stanice raka. Mo�e se koristiti jedan od sljede?ih postupaka:

* Biopsija endometrija: Uzimanje tkiva iz endometrija (unutarnje sluznica maternice) umetanjem tanke, fleksibilne cijevi kroz cerviks u maternicu. Cijev se koristi za lagano struganje male koli?ine tkiva iz endometrija. Patolog pregledava tkivo pod mikroskopom i tra�i stanice raka.

* Dilatacija i kireta�a: Postupak uklanjanja uzoraka tkiva iz sluznice maternice. Cerviks se pro�iri i kireta (instrument oblika �lice) se umetne u maternicu i uzima se uzorak tkiva. Uzorci tkiva provjeravaju se pod mikroskopom na znakove bolesti. Ovaj postupak se zove i D & C (eng. dilatation and curettage).

* Histeroskopija: Pregled unutra�njosti maternice za dijagnozu patolo�kih stanja unutar maternice.  Histeroskop se umetne kroz vaginu i cerviks u maternicu. Histeroskop je tanak, cijevni instrument s svjetlom i le?om za gledanje. Mo�e imati i alat za uzimanje uzoraka tkiva, koji se provjeravaju pod mikroskopom na znakove raka.

* Fizikalni pregled i anamneza: Pregledavanje tijela za provjeru op?ih znakova zdravlja, uklju?uju?i provjeru znakova bolesti kao �to su nate?eni limfni ?vorovi ili bilo �to drugo �to se ?ini neobi?nim. Tako?er ?e se ispitati  povijest pro�lih bolesti,  navike pacijenta te dosada�nja lije?enja.

* Transvaginalni ultrazvuk: postupak koji se koristi za ispitivanje vagine, maternice, jajovoda i mokra?nog mjehura.

Dodatne metode za odre?ivanje stadija raka materinice su sljede?e:

* Pregled zdjelice

* Rendgensko snimanje prsnog ko�a

* CT sken-kompjuterizirana tomografija

* PET sken-pozitronska emisijska tomografija

* MRI (magnetska rezonancija)

* Disekcija limfnih ?vorova

Lije?enje

* Operacija

Operacija (kirur�ko uklanjanje raka) naj?e�?i je na?in lije?enje raka endometrija. Mogu se koristiti sljede?i kirur�ki zahvati:

-Histerektomija: Operacija uklanjanja maternice i vrata maternice. Kada se i maternica i cerviks (vrat maternice) uklone, naziva se totalna histerektomija. Ako se maternica i cerviks uklone kroz vaginu, operacija se naziva vaginalna histerektomija. Ako se maternica i grli? maternice izvade kroz veliki rez  u abdomenu, operacija se zove totalna abdominalna histerektomija. Ako se maternica i cerviksa uklone kroz mali rez u abdomenu pomo?u laparoskopa, operacija se zove totalna laparoskopska histerektomija.

-Bilateralna salpingo-ooforektomija: kirur�ki postupak za uklanjanje oba jajnika i oba jajovoda.

– Radikalna histerektomija: Operacija  uklanjana maternice, cerviksa i dijela vagine. Jajnici, jajovodi ili obli�nji limfni ?vorovi tako?er se mogu ukloniti.

-Disekcija limfnih ?vorova: kirur�ki zahvat u kojem se limfni ?vorovi uklanjaju iz podru?ja zdjelice i uzorak tkiva provjerava se pod mikroskopom na znakove raka. Ovaj postupak se naziva i limfadenektomija.

?ak i ako lije?nik ukloni sav tumor koji se mo�e vidjeti u vrijeme operacije, neke pacijentice mogu dobiti terapiju zra?enjem ili hormonsku terapiju nakon operacije kako bi se uklonile sve stanice raka koje su mo�da zaostale. Lije?enje dano nakon operacije, kako bi se smanjio rizik da ?e se rak vratiti, naziva se adjuvantna terapija.

* Radioterapija / zra?enje

-Vanjska radioterapija koristi stroj izvan tijela kako bi poslali zra?enje prema raku.

-Unutarnja radioterapija ili brahiterapija je vrsta radioterapije kod koje se minijaturni radioaktivni izvori zra?enja dovode u kontakt sa tumorom.

Vanjska i unutarnja terapija zra?enjem koriste se za lije?enje raka endometrija, a tako?er se mogu koristiti i kao palijativna terapija za ubla�avanje simptoma i pobolj�anje kvalitete �ivota. 

* Kemoterapija

* Hormonska terapija

* Ciljana terapija

Ciljana terapija je vrsta lije?enja koja koristi lijekove ili druge tvari za prepoznavanje i napad na specifi?ne stanice raka bez o�te?enja normalnih stanica.

Monoklonska protutijela, inhibitori mTOR �a i inhibitori prijenosa signala su tri vrste ciljane terapije koje se koriste za lije?enje raka endometrija.

Rak endometrija mo�e se obi?no izlije?iti, jer se ?esto rano dijagnosticira.

Feokromocitom je tumor koji nastaje iz kromafinih stanica nadbubre�ne �lijezde i uzrokuje prekomjernu proizvodnju katekolamina, mo?nih hormona koji izazivaju visoki krvni tlak i druge simptome.

Feokromocitom je redak oblik tumora sr�i nadbubre�ne �lezde. Uglavnom zahva?a jednu, ali mo�e zahvatiti i obe �lijezde. Feokromocitomi mogu biti benigni ili maligni. U 10% slu?ajeva tumor je maligni. Petogodi�nja stopa pre�ivljavanja kod osoba sa benignim feokromocitomom je ve?a od 95%, dok je kod pacijenanta sa malignim feokromocitomom manja od 50%.

Incidencija feokromocitoma je 2-8 / 1.000.000 ljudi godi�nje. Naj?e�?e se javlja izme?u tre?eg i petog desetlje?a �ivota, a u?estalost je jednaka kod mu�karaca i �ena. 

Nadbubre�ne �lijezde lu?e kateholamine adrenalin i noradrenalin koji kontroliraju  krvni tlak, frekvenciju sr?anog rada, nivo glukoze u krvi i na?in na koji organizam reagira na stres. U ve?ini slu?ajeva, feokromocitom osloba?a dodatnu koli?inu hormona koji uzrokuju karakteristri?ne znakove i simptome bolesti (povi�en krvni tlak, palpitacije, glavobolja, crvenilo, prekomjerno znojenje). Naj?e�?i znak jeste povi�en krvni tlak  kojeg je te�ko kontrolirati.

Faktori rizika

Odre?ene nasljedne bolesti i promjene u pojedinim genima pove?avaju rizik za pojavu feokromocitoma. Tu spadaju multipla endokrina neoplazija, tip A i B, von Hippel-Lindau sindrom i neurofibromatoza tip 1. Otprilike 30% slu?ajeva feokromocitoma rezultat je nasljedne mutacije.

Stadiji

Ne postoji standarni sutav za odre?ivanje stadija feokromocitoma. Feokromocitom mo�e biti lokaliziran, regionalan ili metastatski:

   � Lokalizirani feokromocitom � Tumor je zahvatio jednu ili obje nadbubre�ne �liezde.

   � Regionalni feokromocitom � Rak se pro�irio na limfne ?vorove i okolno tkivo.

   � Metastatski feokromocitom � Rak se pro�irio na ostale dijelove tijela, kao �to su jetra, plu?a, kosti ili udaljeni limfni ?vorovi.

Simptomi

• Visoki krvni tlak
• Brzo i sna�no kucanje srca
• Pretjerano znojenje
• Jake glavobolje
• Podrhtavanje
• Bljedilo lica
• Kratko?a daha
• Anksioznost ili osje?aj pospanosti
• Bolovi u trbuhu
• Zatvor

Dijagnostika

Dijagnoza feokromocitoma dolazi kao rezultat suspektne nadbubre�ne mase. Biokemijski testovi se rade kako bi se potvrdila pove?ana sekrecija kateholamina. Odre?uju se nivoi adrenalina, noradrenalina i njihovih metabolita metadrenalina i normetadrenalina u 24-satnom urinu i plazmi. Nakon postavljanja dijagnoze, CT i MRI abdomena i zdjelice  ?ine sljede?i korak kako bi se tumor lokalizirao. Obje metode imaju sli?nu osjetljivost (90%�100%) i specifi?nost (70%�80%). CT daje preciznije anatomske detalje u usporedbi sa MRI.

Lije?enje

Razli?ite terapijske opcije su dostupne za pacijente oboljele od feokromocitoma. Kod pacijenta kod kojih se poka�u karakteristi?ni znaci i simptomi bolesti, koriste se potrebni lijekovi. To podrazumijeva:

� Lijekove koji kontroliraju krvni tlak,

� Lijekove koji kontroliraju sr?anu frekvenciju,

� Lijekove koji blokiraju efekte vi�ka izlu?enih hormona (adrenergi?ki ?-blokatori: fenoksibenzamin, prazosin, terazosin, doksazosin).

U le?enju feohromocitoma koristi se �est standardnih tretmana: 

     �Operacija� Kirur�ko uklanjanje tumora metoda je izbora. Operacija za uklanjanje feokromocitoma zove se  adrenalektomija (uklanjanje jedne ili obje nadbubre�ne �lezde). Preoperativna priprema pacijenta davanjem ?- i ?-blokatora je obavezna kako bi se kontrolirao krvni tlak i sprije?ila intraoperativna hipertenzija. Nakon operacije kontroliraju se  nivoi kateholamina u krvi i urinu. Normalan nivo kateholamina je pokazatelj da je kompletan tumor uklonjen. U slu?aju da su odstranjene obe �lijezde, neophodna je do�ivotna supstituciona terapija hormonima koje lu?e ove zlije�de.

     �Radioterapija � Vanjsko  zra?enje i 131I-MIBG terapija se koriste u tretmanu feokromocitoma. Feokromocitom se ponekad tretira sa 31I-MIBG, koji prenosi zra?enje direktno do stanica zahva?enih tumorom. 131I-MIBG je  radioaktivna supstanca koja se nakuplja u odre?enim vrstama tumorskih stanica, ubijaju?i ih zra?enjem koje prenosi. Daje se putem infuzije. Nisu svi feokromocitomi adekvatni za ovakvu terapiju pa se prije zapo?imanja tretmana radi test za procjenu.

     �Kemoterapija� Tip kemoterapije koja se uklju?uje ovisi o vrsti tumora i od toga da li je lokaliziran, regionalan ili  metastastatski. Najboljim re�imom pokazala se kombinacija ciklofosfamida, vinkristina i dakarbazina (Averbuch protokol).

     �Ablaciona terapija� Ablaciona terapija je tretman kojim se uklanja ili uni�tava dio tijela ili tkivo.

     �Embolizacija� Embolizacija je tretman kojim se blokira arterija koja vodi do nadbubre�ne �lezde. Blokiranje toka krvi do �lijezda poma�e da se uni�te stanice zahva?ene malignim procesom.

     � Ciljana terapija � Ciljana terapija podrazumijeva kori�tenje lijekova ili drugih supstanci za identificiranje  i napadanje malignih stanica bez o�te?enja zdravih stanica. Ciljana terapija se koristi u lije?enju metastaskog i rekurentnog feokromocitoma. Sunitinib (inhibitor tirozin kinaze) je novi terapijski agens ?ija se mogu?nost primjene kod metastaskog feokromocitoma istra�uje. Inhibitori tirozin kinaze blokiraju signale potrebne za rast tumora. 

Postoje dvije nadbubre�ne �lijezde i imaju oblik trokuta. Jedna nadbubre�na �lijezda sjedi na vrhu svakog bubrega. Svaka nadbubre�na �lijezda ima dva dijela. Vanjski dio svake �lijezde je kora nadbubre�ne �lijezde (cortex); unutarnji dio je nadbubre�na sr� (medulla). 

Rak koji nastaje u kori nadbubre�ne �lijezde nazivamo adrenokortikalni karcinom ili rak nadbubre�ne �lijezde.

Rak koji nastaje u sr�i nadbubre�ne �lijezde je feokromocitom.

Rak nadbubre�ne �lijezde ili adrenokortikalni karcinom spada me?u rijetke maligne tumore: javlja se u jedne do dvije osobe na milijun stanovnika. Uobi?ajeno se javlja u odraslih osoba. Premda je potencijalno izlje?iv u ranoj fazi, u samo 30% oboljelih prilikom dijagnoze prona?e se tumor ograni?en samo na nadbubre�nu �lijezdu. Rije? je o agresivnom tumoru ?iji se simptomi postupno razvijaju. Naj?e�?e (60%) se prezentira simptomima poja?ane sekrecije hormona nadbubre�ne �lijezde i bolovima u trbuhu ili boku. Metastazira naj?e�?e unutar trbu�ne �upljine, u plu?a, jetru i kosti.

Nadbubre�na kora lu?i va�ne hormone koji:

• Uravnote�uju vodu i sol u tijelu.
• Poma�u odr�avati normalan krvni tlak.
• Poma�u u  kontroli kori�tenja proteina, masti i ugljikohidrata u tijelu.
• Sudjeluju u stvaranju mu�kih i �enskih tjelesnih osobina.

Rak  kore nadbubre�ne �lijezde mo�e biti:

* funkcionalan (stvara vi�e hormona nego normalno)

* nefunkcionalan (ne stvara vi�e hormona nego �to je normalno).

Ve?ina adrenokortikalnih tumora je funkcionalna. Hormoni koje stvaraju funkcionalni tumori mogu uzrokovati odre?ene znakove ili simptome bolesti. 

Simptomi

• Bolovi u trbuhu ili le?ima.
• Izraslina u trbuhu.
• Osje?aj puno?e u trbuhu.
• Nefunkcionalni adrenokortikalni tumor ne uzrokuje znakove ili simptome u ranim fazama.

Funkcionalni adrenokortikalni tumor lu?i  previ�e jednog od sljede?ih hormona:

• Kortizol
• Aldosteron
• Testosteron
•  Estrogen

Previ�e kortizola mo�e uzrokovati:

• Debljanje u podru?ju lica, vrata i tijela a sa tankim rukama i nogama.
• Fini rast dlaka na licu, gornjem dijelu le?a ili na rukama.
• Okruglo, crveno, puno lice.
• Pove?anje masnih naslaga na stra�njem dijelu vrata.
• Produbljivanje glasa i oticanje spolnih organa ili dojki kod mu�karaca i �ena.
• Slabost mi�i?a.
• Visok �e?er u krvi.
• Visoki krvni tlak.        

Previ�e aldosterona mo�e uzrokovati:

• Visoki krvni tlak.
• Slabost mi�i?a ili gr?eve.
• ?esto mokrenje.
• Osje?aj �e?i.

Previ�e testosterona (kod �ena) mo�e uzrokovati:

• Fini rast dlaka na licu, gornjem dijelu le?a ili na rukama.
• Akne.
• Pro?elavost.
• Produbljivanje glasa.
• Izostanak menstruacijskog ciklusa.

Mu�karci koji imaju previ�e testosterona obi?no nemaju znakove ili simptome.

Previ�e estrogena (kod �ena) mo�e uzrokovati:

• Nepravilnu menstruaciju u �ena koje nisu pro�le menopauzu.
• Vaginalno krvarenje kod �ena koje su pro�le menopauzu.
• Pove?anje te�ine.

Previ�e estrogena (kod mu�karaca) mo�e uzrokovati:

• Rast tkiva dojke.
• Ni�i seksualni nagon.
• Impotenciju.

Stadiji

Nakon �to je dijagnosticiran karcinom nadbubre�ne �lijezde, obavljaju se testovi kako bi se utvrdilo jesu li stanice raka pro�irene unutar nadbubre�ne �lijezde ili na druge dijelove tijela. 

Razlikujemo 4 stadija u razvoju adrenokortikalnog karcinoma.

* STADIJ I

U I. stadiju, tumor je veli?ine 5 centimetara ili manji i nalazi se samo u nadbubre�noj �lijezdi.

* STADIJ II

U II. stadiju, tumor je ve?i od 5 centimetara i nalazi se samo u nadbubre�noj �lijezdi.

* STADIJ III

U III. stadiju, tumor je bilo koje veli?ine i ra�iren:

• do obli�njih limfnih ?vorova; ili
• do obli�njih tkiva ili organa (bubrega, dijafragme, gu�tera?e, slezene ili jetre) ili do velikih krvnih �ila (bubre�na vena ili gornja �uplja vena) i mo�e se pro�iriti na obli�nje limfne ?vorove.

* STADIJ IV

U fazi IV, tumor je bilo koje veli?ine, mo�e se pro�iriti na obli�nje limfne ?vorove i na druge dijelove tijela, kao �to su plu?a, kosti ili peritoneum (potrbu�nica).

Recidivni adrenokortikalni karcinom je rak koji se ponavlja (vra?a se) nakon �to se lije?i. Rak se mo�e vratiti u koru nadbubre�ne �lijezde ili u druge dijelove tijela.

Dijagnostika

Testovi i postupci koji se koriste za dijagnosticiranje adrenokortikalnog carcinoma  ovise o znakovima i simptomima pacijenta. Mogu se koristiti sljede?a ispitivanja i postupci:

* Fizikalni pregled i anamneza

* Dvadeset?etverosatni test urina: test u kojem se urin sakuplja 24 sata kako bi se izmjerila koli?ina kortizola ili 17-ketosteroida. Vi�a od uobi?ajene koli?ine u urinu mo�e biti znak bolesti u kori nadbubre�ne �lijezde.

* Deksametazonski test s niskim dozama deksametazona: Test u kojem se daju jedna ili vi�e malih doza deksametazona. Razina kortizola se provjerava iz uzorka krvi ili iz urina koji se skuplja tri dana. Ovaj test se provodi kako bi se provjerilo da li nadbubre�na �lijezda proizvodi previ�e kortizola.

* Deksametazonski test s visokim dozama deksametazona::Test u kojem su dane jedna ili vi�e visokih doza deksametazona. Razina kortizola se provjerava iz uzorka krvi ili iz urina koji se skuplja tri dana. Ovaj test se provodi kako bi se utvrdilo da li nadbubre�na �lijezda proizvodi previ�e kortizola ili da li hipofiza �ka�e� nadbubre�nim �lijezdama da proizvede previ�e kortizola.

* Laboratorijsko ispitivanje krvi: Postupak u kojem se provjerava uzorak krvi kako bi se izmjerile koli?ine odre?enih tvari, kao �to su kalij ili natrij, koje se ispu�taju u krv od strane organa i tkiva u tijelu. Neobi?na (vi�a ili ni�a od normalne) koli?ine tvari mo�e biti znak bolesti.

* CT skeniranje (CAT scan)

* MRI (magnetska rezonancija)

* Nadbubre�na angiografija: Postupak za pregled arterija i protoka krvi u blizini nadbubre�nih �lijezda. Kontrastna boja se ubrizgava u nadbubre�ne arterije. Kako se boja kre?e kroz arterije, uzima se niz rendgenskih zraka kako bi se vidjelo jesu li arterije blokirane.

* Nadbubre�na venografija: Postupak za pregled nadbubre�nih �ila i protok krvi u blizini nadbubre�nih �lijezda. Kontrastna boja se ubrizgava u nadbubre�nu venu. Kako se boja kontrasta kre?e kroz vene, uzima se niz rendgenskih zraka da se vidi jesu li vene blokirane. Kateter (vrlo tanka cijev) mo�e se umetnuti u venu kako bi se uzimao uzorak krvi, koji se provjerava na abnormalne razine hormona.

* PET CT  (pozitronska emisijska tomografija): Postupak za pronala�enje malignih tumorskih stanica u tijelu. Mala koli?ina radioaktivne glukoze (�e?era) se ubrizgava u venu. PET skener se okre?e oko tijela i stvara sliku gdje se glukoza koristi u tijelu. Maligne stanice tumora izgledaju svjetlije na slici jer su aktivnije i uzimaju vi�e glukoze od normalnih stanica, �to se prika�e i na slikama.

* MIBG skeniranje: Vrlo mala koli?ina radioaktivnog materijala zvanog MIBG ubrizgava se u venu i putuje kroz krvotok. Stanice nadbubre�ne �lijezde uzimaju radioaktivni materijal i detektiraju se pomo?u ure?aja koji mjeri zra?enje. Ovo skeniranje se radi kako bi se utvrdila razlika izme?u adrenokortikalnog karcinoma i feokromocitoma.

* Biopsija: uzimanje  stanica ili tkiva tako da ih patolog mo�e vidjeti pod mikroskopom kako bi provjerio znakove raka. Uzorak se mo�e uzeti tankom iglom i naziva �biopsija finom iglom� (FNA) ili �irom iglom i naziva se �biopsija �irom iglom� ili �core� biopsija.

Lije?enje

* Operacija

Kirur�ki zahvat uklanjanja nadbubre�ne �lijezde (adrenalektomija) ?esto se koristi za lije?enje adrenokortikalnog karcinoma. Ponekad se operacijom uklone i obli�nji limfni ?vorovi i drugo tkivo gdje se rak pro�irio.

* Radioterapija

Radioterapija je terapija raka koja koristi visokoenergetske rendgenske zrake ili druge vrste zra?enja kako bi se ubile stanice raka ili im se sprije?io rast. 

* Kemoterapija

Kemoterapija je lije?enje raka koje koristi lijekove za zaustavljanje rasta stanica raka bilo ubijanjem stanica ili zaustavljanjem njihovog dijeljenja. 

Prostata je �lijezda u mu�kom reproduktivnom sustavu. Nalazi se neposredno ispod mokra?nog mjehura i ispred rektuma (donji dio crijeva). Veli?ine je  i okru�uje dio uretre (cijev koja izlu?uje urin iz mjehura). Prostata lu?i teku?inu koja je dio sperme ili ejakulata. 

Rak prostate je drugi vode?i uzrok smrti od raka kod mu�karaca. Ipak, rak prostate obi?no raste vrlo sporo. Ve?ina mu�karaca s rakom prostate starija je od 65 godina i naj?e�?e ne umiru od ove bolesti.

Stadiji raka prostate

Kako rak prostate napreduje od stadija I do stadija IV, stanice raka rastu unutar prostate, kroz vanjski sloj prostate u obli�nje tkivo, a zatim u limfne ?vorove ili druge dijelove tijela.

Stadij I

U stadiju I rak se nalazi samo u prostati. Rak se nalazi  pomo?u biopsije (radi se kad je razina PSA visoka)) ili u maloj koli?ini tkiva tijekom operacije iz drugih razloga (poput benigne hiperplazije prostate). Razina PSA manja je od 10, a Gleason score (GS) je 6 ili ni�i.

Stadij II

U stadiju II, rak je napredniji nego u stadiju I, ali se nije pro�irio izvan prostate. Otkriva se biopsijom. Razina PSA manja je od 20, a GS je 7 ili se rak nalazi  na suprotnim stranama prostate. PSA mo�e biti bilo koje razine, a rezultat Gleason score-a mo�e biti u rasponu od 2 do 10.

Stadij III

U stadiju III, rak se pro�irio izvan vanjskog sloja prostate i mo�e se pro�iriti na sjemene mjehuri?e. PSA mo�e biti bilo koje razine, a  Gleason score u rasponu od 2 do 10.

Stadij IV

U stadiju IV, PSA mo�e biti bilo koje razine, a Gleason score u rasponu od 2 do 10. Tako?er, rak se pro�irio izvan sjemenih  mjehuri?a do obli�njeg tkiva ili organa, poput rektuma, mjehura ili zida zdjelice ili se pro�irio na udaljene dijelove tijela, koji mogu uklju?ivati limfne ?vorove ili kosti. Rak prostate ?esto se �iri na kosti.

Simptomi

• Slab ili prekinut protok urina.
• Iznenadni nagon za uriniranjem.
• ?esto mokrenje (osobito no?u).
• Problemi  s po?etkom mokrenja.
• Problemi s potpunim pra�njenjem mjehura.
• Bol ili pe?enje pri mokrenju.
• Krv u urinu ili ejakulatu (spermi).
• Bol u le?ima, kukovima ili zdjelici koja ne prolazi.
• Nedostatak daha, osje?aj jakog umora, brz otkucaj srca, vrtoglavica ili blijeda ko�a uzrokovani su  anemijom.

Druga stanja mogu uzrokovati iste simptome.  Simptomi benigne hiperplazije prostate ili drugih problema u prostati mogu biti sli?ni simptomima raka prostate.

Dijagnostika

* Fizikalni pregled i anamneza: Pregled cijelog tijela za provjeru op?ih znakova zdravlja, uklju?uju?i provjeru znakova bolesti kao �to su nate?eni limfni ?vorovi u vratu ili bilo �to drugo �to se ?ini neobi?nim. Tako?er ?e se ispitati  povijest pro�lih bolesti,  navike pacijenta te dosada�nja lije?enja.

* Digitorektalni pregled:Ispitivanje rektuma. Lije?nik stavlja podmazani prst u rukavici u rektum kako bi kroz rektalni zid napipao ?vori?e u prostati ili bilo �to drugo �to se ?ini neobi?nim.

* Mjerenje nivoa prostate specifi?nog antigena u krvi (PSA): PSA je tvar koju proizvodi prostata i mo�e se na?i u pove?anoj koli?ini u krvi ljudi koji imaju rak prostate. Razine PSA tako?er mogu biti velike kod mu�karaca koji imaju infekciju ili upalu prostate ili BPH (pove?anu, ali ne kanceroznu  prostatu).

* Transrektalni ultrazvuk: Postupak u kojem je sonda debljine prsta umetne u rektum radi provjere prostate. Transektalni ultrazvuk  mo�e se koristiti tijekom biopsije.

* Transrektalna magnetna rezonancija prostate (MRI):Transrektalna  MRI radi se kako bi se utvrdilo da li se rak pro�irio izvan prostate u obli�nja tkiva. Ovaj postupak se naziva i nuklearna magnetska rezonancija (NMRI).

* Biopsija: Uzimanje uzorka tkiva prostate za patohistolo�ki pregled. Patolog ?e provjeriti uzorak tkiva kako bi vidio postoje li stanice raka i kako bi saznali rezultate �Gleason score�  testa (GS), koji je mjera agresivnosti raka prostate.  �Gleason score� (GS) se mo�e kretati izme?u  2 i 10 i opisuje koliko je vjerojatno da ?e se tumor �iriti. �to je manji broj, to je manja vjerojatnost �irenja raka.

Transrektalna biopsija koristi se za dijagnosticiranje raka prostate. Transrektalna  biopsija je uzimanje tkiva iz prostate umetanjem tanke igle kroz rektum u prostatu. Ovaj postupak se obi?no vr�i pomo?u transrektalnog ultrazvuka koji poma�e u vo?enju instrumenta do ciljnog mjesta u prostati. Patolog pregledava tkivo pod mikroskopom  i tra�i stanice raka.

Prognoza

Prognoza (vjerojatnost oporavka) i mogu?nosti lije?enja ovise o sljede?em:

• Stadij raka (razina PSA, rezultat  Gleason score testa, stadij tumora, koliki je dio prostate zahva?en rakom i ho?e li se rak pro�iriti na druga mjesta u tijelu).
• Starost bolesnika.
• Da li je rak tek  dijagnosticiran ili se ponavlja (vra?a se).

Mogu?nosti lije?enja tako?er mogu ovisiti o sljede?em:

• Da li pacijent ima druge zdravstvene probleme.
• O?ekivane nuspojave lije?enja.
• Povijest lije?enja raka prostate.
• �elje pacijenta.

Ve?ina ljudi s dijagnozom raka prostate ne umire od toga.

Lije?enje

1. Oprezno ?ekanje ili aktivni nadzor

Nadzorno ?ekanje i aktivni nadzor se provode kod starijih mu�karca koji nemaju znakove ili simptome ili imaju druga medicinska stanja  koja ograni?avaju lije?enje.

Aktivni nadzor pa�ljivo prati stanje pacijenta bez ikakvog lije?enja osim ako postoje promjene u rezultatima ispitivanja. Cilj aktivnog nadzora je pronala�enje ranih znakova pogor�anja stanja. U aktivnom nadzoru, provode se sljede?i kontrolni testovi: digitorektalni pregled, PSA test, transrektalni ultrazvuk i transrektalna biopsija,  kako bi se provjerilo da li rak raste. Kada rak po?ne rasti, uklju?uju se tretmani za lije?enje raka.

2. Operacija

Pacijenti dobrog zdravstvenog stanja kod kojih je rak samo u prostati mogu se lije?iti kirur�kim zahvatom uklanjanja tumora. Koriste se sljede?e vrste operacija:

•  Radikalna prostatektomija: kirur�ki postupak uklanjanja prostate, okolnog tkiva i sjemenih mjehuri?a. Postoje dvije vrste radikalne prostatektomije. U retropubi?noj prostatektomiji, prostata se uklanja kroz rez u zidu abdomena. U perinealnoj prostatektomiji, prostata se uklanja kroz rez u podru?ju izme?u skrotuma i anusa (perineum). 

• Pelvi?na limfadenekomija: Kirur�ki zahvat za uklanjanje limfnih ?vorova u zdjelici. Patolog pregledava tkivo pod mikroskopom i tra�i stanice raka. Ako limfni ?vorovi sadr�e rak, lije?nik ne?e ukloniti prostatu i mo�e preporu?iti drugu terapiju.

• Transuretralna resekcija prostate (TURP): kirur�ki postupak uklanjanja tkiva iz prostate pomo?u resektoskopa (tanka, osvijetljena cijev s alatom za rezanje) umetnuta kroz uretru.  Tkivo prostate koji blokira mokra?nu cijev se odsije?e i uklanja kroz resektoskop. 

3. Radioterapija i radiofarmacijska terapija

Radioterapija (vanjska, unutarnja, hipofrakcijska) je lije?enje raka koja koristi visoko-energetske rendgenske zrake ili druge vrste zra?enja kako bi ubila stanice raka ili im zako?ila rast. Radiofarmacijska terapija koristi radioaktivnu tvar za lije?enje raka.  

4. Hormonska terapija

Hormonska terapija je lije?enje raka koje uklanja hormone ili blokira njihovo djelovanje i zaustavlja rast stanica raka. Hormoni su tvari koje lu?e �lijezde u tijelu i koje cirkuliraju krvotokom. Kod karcinoma prostate, mu�ki spolni hormoni poti?u rast raka prostate. Lijekovi, operacija ili drugi hormoni  koriste se za smanjenje koli?ine mu�kih hormona ili za blokiranje njihova rada.

5. Kemoterapija

Kemoterapija je lije?enje raka koje koristi lijekove za zaustavljanje rasta stanica raka, bilo ubijanjem stanica ili zaustavljanjem njihovog dijeljenja. Kada se kemoterapija uzima na  usta ili ubrizgava u venu ili mi�i?, lijekovi ulaze u krvotok i mogu do?i do stanice raka svugdje u  tijelu (sistemska kemoterapija). 

6. Biolo�ka terapija

Biolo�ka terapija je lije?enje koje koristi pacijentov imunolo�ki sustav za borbu protiv raka. Tvari koje je napravio tijelo ili su napravljene u laboratoriju koriste se za poticanje, usmjeravanje ili obnovu prirodnih obrana tijela od raka. Sipuleucel-T je vrsta biolo�ke terapije koja se koristi za lije?enje raka prostate koji je metastazirao (pro�irio se na druge dijelove tijela).

7. Bisfosfonatna terapija

Bisfosfonatni lijekovi, poput klodronata ili zoledronata, smanjuju o�te?enja  kostiju kada se rak pro�irio na kost. Mu�karci koji su lije?eni antiandrogenskom terapijom ili orhidektomijom  imaju pove?an rizik gubitka ko�tane mase. U tim mu�karcima, lijekovi bisfosfonati smanjuju rizik od lomova kostiju. Kori�tenje bisfosfonatnih lijekova za sprje?avanje ili usporavanje rasta metastaza na kostima prou?ava se u klini?kim ispitivanjima.

Maligni melanom je zlo?udni tumor ko�e i ubraja se me?u najzlo?udnije tumore uop?e.

Izlaganje suncu, pored pozitivnih u?inaka na ?ovjekovo zdravlje (kao �to su pravilan rast i razvoj kostiju), ima i mnogo �tetnih u?inaka. Sun?ev spektar zra?enja sastoji se od 50% vidljivog ili svjetlosnog, 40% infracrvenog ili toplinskog i 10% ultraljubi?astog (UV) zra?enja. UV zra?enje, za razliku od svjetlosnog i toplinskog, ne mo�emo zamijetiti svojim osjetilima, a odgovorno je za nastanak jednog od najzlo?udnijih tumora � melanoma.

ZAPAMTITE: Ko�a ima gotovo neizbrisivo pam?enje izlo�enosti UV zra?enju i godinama nagomilavana o�te?enja stanica ko�e ne mogu se vi�e popraviti.

Melanom nastaje od melanocita, pigmentiranih stanica koje se maligno promijene, a sastavni su dio ko�e, me?utim,  ih ima i u dijelovima oka, mo�danim ovojnicama, limfnim ?vorovima, di�nom, probavnom i genitourinarnom traktu.  Naj?e�?e sijelo melanoma je ipak ko�a.

?etiri su naj?e�?a tipa melanoma:

1.  povr�insko �ire?i melanom (Superficial spreading melanoma, SSM)� naj?e�?i je oblik melanoma i obi?no se nalazi na ko�i izlo�enoj sun?evim zrakama i za njega je karakteristi?no �irenje po povr�ini ko�e

2.  lentigo maligna melanom (Lentigo maligna melanoma, LMM)� naj?e�?e je smje�ten na licu, u vidu ve?e nepravilno pigmentirane lezije u kojoj s vremenom dolazi do pojave ?vori?a.

3.  nodularni melanom (Melanoma nodulare, NM) � melanom u vidu ?vori?a koji ima u pravilu br�i tijek bolesti i lo�iju prognozu

4.  akralni lentiginozni melanom (Acral lentiginous melanoma, ALM)� obi?no smje�ten u predjelu okrajina, ?esto u predjelu nokta

Dijagnostika

– detaljna anamneza i fizikalni pregled

– dermatoskopija

– za pra?enje lije?enja i razvoja bolesti, ?esto se koristi nivo LDH u krvi iako on nije siguran pokazatelj postojanja udaljenih metastaza 

– kona?na dijagnoza postavlja se uzimanjem tkiva biopsijom i patohistolo�kom potvrdom

– dodatna potvrda dijagnoze malignog melanoma je i prisutnost markera/ proteina S-100

Faktori rizika

Faktori rizika su izlaganje suncu, optere?ena obiteljska anamneza, veliki broj melanocitnih nevusa te pojava lentigo maligna, veliki priro?eni melanocitni nevus i sindrom displasti?nih nevusa. U crnaca je melanom rijedak. Osobe s jednim ili vi�e ro?aka u prvom koljenu, koji u anamnezi imaju melanom, u ve?oj su opasnosti (i do 6�8 puta) od onih bez optere?ene obiteljske anamneze. 

Prognoza

Prognoza melanoma ovisi o njegovom �irenju u dubinu i posljedi?nom stvaranju udaljenih metastaza. Neki melanomi imaju vrlo fulminantan tijek, brzo se �ire i brzo dovode do smrtnog ishoda. Va�no je napomenuti da samo �to ranije postavljanje dijagnoze, otkrivanje melanoma u fazi povr�nih promjena, mo�e dovesti do skoro 100%-tnog 5-godi�njeg pre�ivljavanja.

5-godi�nje pre�ivljavanje, izra�eno u postocima za debljinu tumora  manju od 0,76 mm iznosi 98-100%, od 0,76�1.5 mm je 90-94%, od 1,51�2,25 mm 83-84 %, od 2,26�3,0 mm 72-77%, a za tumore deblje od 3,0 mm je 46%. Bolesnici s metastazama u regionalnim limfnim ?vorovima imaju petogodi�nje pre�ivljavanje svega 30%, dok �irenje tumora krvlju i stvaranje udaljenih metastaza povezujemo sa 10% -tnim petogodi�njim pre�ivljavanjem. Stoga je bitno otkriti tumor u �to ranijoj fazi, kada su mogu?nosti izlje?enja ve?e.

Simptomi

� lezija ili izraslina na ko�i
� obi?no izdignuta papula (bubuljica) ili makula (mrlja)
� promjena boje made�a (sme?a, crna, crvena ili plavkasta)
� nekoliko razli?itih boja na jednoj leziji
� nepravilni rubovi, ?esto asimetri?no
� promjena izgleda pigmentirane lezije na ko�i tijekom vremena
� krvarenje iz izrasline na ko�i 

Postoji pravilo: Svako sumnjivo pigmentirano ko�no o�te?enje treba smatrati melanomom dok se ne doka�e suprotno. Svjetska zdravstvena organizacija  isti?e ?etiri glavna simptoma na koja treba obratiti pa�nju  pri promjeni made�a i transformaciji u melanom, poznata kao ABCDE simptomi: Assymetry (asimetrija), Border (rubovi), Color (boja), Diametar (promjer) i Elevation (uzdignu?e).

Lije?enje

Lije?enje melanoma  je operativno, tumor se odstranjuje uz �iroku eksciziju u zdravo tkivo, a kod debljih promjena mo�e biti potreban i radikalniji kirur�ki zahvat i biopsija stra�arskog limfnog ?vora.  Ukoliko je bolest metastazirala, primjenjuje se i kemoterapija, ali sa malim izgledima za izlje?enje, zatim radioterapija i biolo�ka terapija (imunoterapija). Metastatske promjene na mozgu  tretiraju se radioterapijom, ali bez ve?eg pozitivnog odgovora na terapiju. 

Neuralgija N. trigeminusa (TN), kroni?na je bol koja se javlja u podru?ju koje inervira peti mo�dani �ivac (N. trigeminus), jedan od �ivaca s najve?im podru?jem inervacije (u podru?ju usana, desni, obraza ili brade) . TN je oblik neuropatske boli (bol koja je povezana s ozljedom ili o�te?enjem �ivca). Bol traje nekoliko sekundi ili minuta. Naj?e�?e se javlja u srednjoj ili starijoj �ivotnoj dobi. 

Dijagnostika

Kako bismo bili sigurni da je rije? o neuralgiji trigeminusa, obradom treba isklju?iti druga bolna stanja na licu, npr. postherpeti?nu neuralgiju, glavobolju �cluster� tipa ili problem u podru?ju temporomandibularnog zgloba.

Osim detaljne anamneze, opisa simptoma i neurolo�kog pregleda, katkad je potrebno napraviti i pregled magnetskom rezonancijom (metoda prikaza mo�danih struktura) kako bi se isklju?ili tumor mozga ili multipla skleroza.

Simptomi

Tipi?an ili klasi?an oblik ovog poreme?aja (tzv. TN1 ili Tip 1) uzrokuje izraziti, povremeni, iznenadni bol u jednoj strani lica koji obi?no traje od nekoliko sekundi do maksimalno dvije minute tijekom jedne epizode. Ti se napadaji mogu javljati brzo, jedan za drugim, u trajanju do oko dva sata.

 Atipi?ni oblik TN (tzv.TN2 ili Tip 2) karakteriziran je konstantnim �are?im bolom ili onim poput ubadanja ne�to slabijeg intenziteta nego kod TN 1. Oba ova oblika boli mogu se javiti kod iste osobe, katkad u isto vrijeme. Intenzitet bola je ?esto fizi?ki i psihi?ki jedva podno�ljiv.

Neke osobe imaju tzv. triger to?ke na licu. Ako ih dodirnu ili ako samo pro?e struja zraka preko njih, jave se opisani bolovi. To su naj?e�?e mjesta oko nosa ili usta.

Lije?enje

Pristup u lije?enju je vi�estruk, primjenom lijekova ili kirur�ki. Ovisi o uzroku, izra�enosti simptoma i osobnosti. Od lijekova se primjenjuju antiepileptici i antidepresivi.  Svi se ti lijekovi daju s ciljem da se umire �iv?ani impulsi. Uobi?ajeni analgetici poput paracetamola, aspirina ili nesteroidnih analgetika nemaju u?inka u lije?enju trigeminalne neuralgije.

Kirur�ko je lije?enje indicirano ako je u podlozi pritisak krvne �ile ili tumora na �ivac, a katkad se kod upornih bolova, koji ne reagiraju na lijekove, mo�e u?initi kirur�ko presijecanje dijela �iv?anih niti (tzv. rizotomija). Neke osobe dobro reagiraju na lije?enje akupunkturom.

S obzirom na to da je rije? o kroni?nom stanju, preporu?uje se otkriti takozvane trigere (otponce) koji mogu dovesti do javljanja napadaja bolova te ih izbjegavati.

Neuralgija je probadaju?a intenzivna  bol koja se javlja zbog nadra�enosti  ili o�te?enja �ivca.  

�ivci se nalaze u ?itavom tijelu a njihovo o�te?enje mo�e biti posljedica razli?itih uzroka poput: traume, pritiska, bolesti poput dijabetesa ili multiple skleroze, infekcija, i brojnih drugih poreme?aja. Obzirom da se uzroci razlikuju lije?enje bolova kod neuralgije primarno ovisi o uzroku. Op?enito, neuralgija nije sama po sebi bolest, ve? simptom ozljede ili odre?enog poreme?aja. U mnogim slu?ajevima uzrok boli nije poznat. Stariji ljudi su najosjetljiviji, ali neuralgija mo�e zahvatiti ljude bilo koje dobi.  Gotovo svi ?e u jednom trenutku do�ivjeti blagu neuralgiju, ali ti su napadi obi?no prolazni i prolaze sami od sebe u roku od nekoliko dana. Neke su vrste neuralgije dugotrajnije, iscrpljuju?e i toliko mu?ne da je kvaliteta �ivota zahva?ene osobe ozbiljno smanjena. 

Uzroci 

Uzroci neuralgije mogu biti o�te?enja ili ozljede �ivca, pritisak na �ivac ili promjene u na?inu na koji �ivci funkcioniraju. Uzrok mo�e biti i infekcija, trauma, �e?erna bolest, a ?esto mo�e ostati nepoznat.

Dijagnostika

Dijagnoza se postavlja na temelju opisa boli i neurolo�kog pregleda. Potrebno je u?initi i pojedine pretrage poput odre?ivanja  razine �e?era u krvi i  bubre�ne funkcije. Test brzine provo?enja �ivca mo�e utvrditi o�te?enje �ivaca. 

Simptomi 

Simptomi neuralgije su prvenstveno lokalizirana bol, koja mo�e biti tipa pe?enja ili o�tra �to ovisi o zahva?enom �ivcu. Zahva?eno podru?je mo�e biti osjetljivo na dodir, a svaki pritisak osje?a se kao bol ali pogo?eno podru?je je i dalje funkcionalno.

Lije?enje

Lije?enje treba usmjeriti na lije?enje osnovnog uzroka neuralgije. Ako nije poznat uzrok neuralgije, lije?enje ?e se usredoto?iti na ubla�avanje bolova.

U lije?enju neuralgija koriste se ?etiri skupine lijekova � antidepresivi, antikonvulzivi (gabapentin i pregabalin), opioidi te topi?ki pripravci (5-postotni lidokain ili kapscainska krema). U oboljelih je va�no osigurati analgeziju (ubla�avanje boli), smanjiti depresiju, zabrinutost i nesanicu. 

Potencijalni tretmani mogu obuhva?ati operativni zahvat kojim se rje�ava pritisak na �ivac, kontrola razine �e?era u krvi kod osoba s neuralgijom uzrokovanom dijabetesom, fizikalna terapija, akupunktura, davanje �blokada�  koje su  zapravo injekcija anestetika usmjerena na odre?eni �ivac ili �iv?anu skupinu a namijenjene smanjenju osjeta boli i  upale. 

Herpes zoster je virusna infekcija koja uzrokuje bolan osip. Iako se herpes zoster mo�e pojaviti bilo gdje na tijelu, naj?e�?e se pojavljuje kao jedna pruga mjehuri?a koja se razvija oko lijeve ili desne strane torza.

Herpes zoster je uzrokovan virusom varicella-zoster – istim virusom koji uzrokuje vodene kozice. Nakon �to ste imali vodene kozice, virus le�i neaktivan u �iv?anom tkivu u blizini le?ne mo�dine i mozga. Godinama kasnije, virus se mo�e reaktivirati kao herpes zoster.

Herpes zoster nije po �ivot opasno stanje, ali mo�e biti vrlo bolno. Cjepivo mo�e pomo?i u smanjenju rizika od herpes zostera. Rano lije?enje mo�e pomo?i u skra?ivanju infekcije herpes zostera i smanjenju �anse za komplikacije. Naj?e�?a komplikacija je postherpeti?na neuralgija, koja uzrokuje bol u podru?ju zahva?enom herpes zosterom dugo vremena nakon �to su se mjehuri?i o?istili.

Rizi?ni faktori

Svatko tko je ikada imao vodene kozice mo�e razviti herpes zoster. Ve?ina odraslih osoba su imali vodene kozice dok su bili djeca.

?imbenici koji mogu pove?ati rizik od razvoja herpes zostera uklju?uju:

• Stariji od 50 godina. Herpes zoster se naj?e�?e javlja u osoba starijih od 50 godina.
• Odre?ene bolesti koje slabe imunolo�ki sustav, poput HIV-a / AIDS-a i raka,
• Lije?enje malignih bolesti. Zra?enje ili kemoterapija smanjuju otpornost na sve bolesti
• Uzimanje odre?enih lijekova. Lijekovi koji sprije?avaju odbacivanje transplantiranih organa mogu pove?ati rizik od herpes zostera – kao i dugotrajna uporaba steroida kao �to je prednizon.

Dijagnostika

Herpes zoster se obi?no dijagnosticiraju na temelju povijesti boli na jednoj strani tijela, zajedno s osipom i mjehuri?ima na ko�i. Mogu se uzeti strugotine tkiva ili kulturu mjehuri?a za pregled u laboratoriju.

Simptomi

Znakovi i simptomi herpes zostera obi?no poga?aju samo mali dio jedne strane tijela. Ovi znakovi i simptomi mogu uklju?ivati:

• Bol, peckanje, utrnulost ili trnci
• Osjetljivost na dodir
• Crveni osip koji po?inje nekoliko dana nakon po?etka boli
• Mjehuri?i ispunjeni teku?inom koji se otvaraju
• Svrbe�

Neki ljudi ponekad dobiju:

• Povi�enu temperaturu
• Glavobolju
• Osjetljivost na svjetlost
• Umor

Bol je obi?no prvi simptom herpes zostera koja ponekad mo�e biti intenzivna. Ovisno o mjestu boli, ponekad se mo�e zamijeniti sa simptomom problema koji utje?u na srce, plu?a ili bubrege. Neki ljudi imaju bol a da nikada ne razviju osip.

Naj?e�?e se osip od herpes zostera razvija kao pruga mjehuri?a koja se omotava oko lijeve ili desne strane torza. Ponekad se osip herpes zoster javlja oko jednog oka ili na jednoj strani vrata ili lica.

Lije?enje

•  antivirusni lijekovi kako bi smanjili simptome – ovi lijekovi najbolje djeluju kada se po?nu rano, prije nego se pojave mjehuri?i
•  lijekovi protiv bolova
•  izbjegavati grebanje mjehuri?a kako bi se sprije?ila infekciju
•  javiti se  lije?niku za oko ili uho ako je herpes zoster blizu oka ili uha