Herpes simplex

Herpes simpleks je zarazna bolest koja dovodi do pojave povratnih malih, bolnih, teku?inom ispunjenih mjehura na koži ili sluznicama.

Dva tipa virusa herpesa simpleksa koji zaraze kožu su HSV1 i HSV2. HSV1 je uobi?ajeni uzro?nik hladnih rana na usnama (herpes labijalis) i rana na rožnici oka (keratitis izazvan herpes simpleksom) ; taj se obi?no prenosi dodirom s lu?evinama iz usta ili oko usta. HSV2 obi?no uzrokuje genitalni herpes i prenosi se u prvom redu izravnim dodirom rana, naj?eš?e prilikom spolnog kontakta. 


Herpes simplex dovodi do izbijanja (promjena) na koži i sluznicama. Ta izbijanja jenjaju, premda virus ostane u neaktivnom (latentnom) stanju unutar ganglija (skupina tjelešaca živ?ane stanice) u zaraženom podru?ju. S vremena na vrijeme virus se ponovno aktivira i razmnožava, ?esto uzrokuju?i izbijanja mjehuri?a na istom mjestu kao i pri prijašnjoj infekciji. Me?utim, virus može postojati u koži a da ne uzrokuje o?iti mjehuri?; virus u takvom stanju može služiti kao izvor zaraze drugih ljudi. Izbijanja mogu izazvati prekomjerna izloženost suncu, vru?ica, fizi?ki ili emocionalni stres, potiskivanje (supresija) imunološkog sustava ili neka hrana i lijekovi, ali ?esto su ?imbenici poticanja nepoznati. 

Dijagnostika

Lije?niku je katkada teško prepoznati herpes simpleks. Može ga se zamijeniti s alergijskom reakcijom, drugim virusnim infekcijama ili ?ak s kožnom reakcijom na neke lijekove. U postavljanju dijagnoze može katkada pomo?i sijelo mjehura na tijelu.

Lije?nik koji posumnja na herpes simpleks može ispitati istrugane ljuskice mjehura pod mikroskopom. Ako osoba ima infekciju virusom herpes simpleksa, te ?e ljuskice pokazati velike zaražene stanice. Dijagnozu mogu potvrditi kulture za virus, pretrage krvi na pove?anu razinu protutijela i biopsija. Me?utim, te su pretrage rijetko potrebne. Dijagnozu je mogu?e postaviti u vrlo ranom stadiju primjenom novijih tehnika, kao što je PCR (reakcija lan?ane polimerizacije) koja se može upotrijebiti za otkrivanje DNK iz virusa herpes simpleksa u tjelesnom tkivu ili teku?ini.

Simptomi

Prije ponovnog izbijanja herpes simpleksa javljaju se trnjenje, peckanje, nelagoda i svrbež što prethodi mjehurima nekoliko sati pa 2 do 3 dana. Mjehuri okruženi crvenkastim rubom mogu se pojaviti bilo gdje na koži ili sluznicama, ali naj?eš?e u ustima i oko ustiju, na usnama i na spolnim organima. Mjehuri (koji mogu biti bolni) se naj?eš?e oblikuju u grozdove koji se udružuju u velika pojedina?na sjedišta. Nakon nekoliko dana mjehuri se po?inju sušiti tvore?i tanku žu?kastu krastu i plitke vrijedove. Cijeljenje tipi?no zapo?inje unutar 1 do 2 tjedna nakon pojave i obi?no se završi do 21. dana. Me?utim, mjehuri u vlažnim podru?jima tijela katkada sporije zacjeljuju. Ako se izbijanja stalno doga?aju na istom mjestu ili ako do?e do sekundarne bakterijske infekcije, može do?i do ožiljkavanja tkiva. 

Lije?enje

Ve?ina ljudi lije?i herpes labijalis nježnim pranjem zaraženih podru?ja sapunom i vodom. Podru?je treba zatim brižno osušiti; ostavljanje mjehura vlažnima može pogoršati upalu, odgoditi cijeljenje i vjerojatno poja?ati bakterijsku infekciju. Za sprje?avanje ili lije?enje bakterijske infekcije na kožu se može primijeniti neka antibiotska mast, npr. neomicinbacitracin. Ako se ?ini da bakterijska infekcija napreduje ili uzrokuje dodatne simptome, lije?nik može propisati antibiotike koje se uzima u obliku tableta ili injekcije.

Protuvirusne kreme kao što su idoksuridin, trifluridin i aciklovir katkada su u?inkovite kada ih se primijeni izravno na mjehure. Aciklovir ili vidarabin, uzet oralno (na usta), može se upotrijebiti za teške herpesne infekcije po ?itavom tijelu. Ponekad je potrebno aciklovir uzimati svaki dan da se potisnu ponavljana izbijanja, naro?ito kada su zahva?eni spolni organi. Za keratitis izazvan herpes simpleksom ili genitalni herpes mogu biti potrebne specifi?ne mjere lije?enja.

Skolioza

Skolioza je naj?eš?a deformacija kralježnice i dolazi od gr?ke rije?i skoliosis što u prijevodu zna?i savijanje. Kralježnica se sastoji od puno malih kostiju pravokutnog oblika koje se nalaze u središnjem dijelu tijela tako da spajaju glavu sa zdjelicom. Skolioza nastaje kada se kralježnica savija u stranu i može imati izgled poput slova „C“ ili „S“. Osim toga kralješci se rotiraju ili zaokre?u i povla?e rebra tako da nastaje složeni deformitet u tri ravnine. 

Društvo za istraživanje skolioze (engl. Scoliosis Research Society) definira skoliozu kao postrani?no iskrivljenje kralježnice od 10 i više stupnjeva promatrano u frontalnoj ravnini. 

Skolioza može biti kombinirana s kifozom (pove?ana zakrivljenost kralježnice u prsnom dijelu gledano bo?no), u tom slu?aju koristi se pojam kifoskolioza. 

Uzroci

Uzrok skolioze, u više od 80% slu?ajeva, je nepoznat. Kažemo da je to idiopatska (nepoznatog uzroka) skolioza. Ovisno o dobi djeteta kada nastaje razlikujemo infantilnu (od 0.-3. godine života), juvenilnu (od 3.-10. godine života) i adolescentnu (iza 10. godine života) idiopatsku skoliozu.

Upravo adolescentna idiopatska skolioza je naj?eš?i oblik idiopatske skolioze. ?eš?e se javlja kod djevoj?ica i postoji obiteljska sklonost prema nastanku bolesti.

Pojavnost skolioze je 1-3%, ali svega 3-5 djece od 1000 promatranih ?e razviti teži oblik skolioze koji zahtijeva ortozu (steznik).

U odre?enim slu?ajevima uzrok nastanka skolioze je dobro poznat. Skolioze mogu biti kongenitalne i one su prisutne od ro?enja bebe. Nastaju kao rezultat poreme?aja u ranoj fazi razvoja kralježnice. Neuromiši?ne skolioze su posljedica raznih bolesti koje zahva?aju središnji i periferni živ?ani sustav ili nastaju zbog bolesti miši?a. Skolioza može biti prisutna kod velikog broja genetskih bolesti. Tako?er može nastati kao posljedica traume ili tumora.

Dijagnostika

Tijekom rasta i razvoja svako dijete je uklju?eno u redovite sistematske preglede kod pedijatra, a kasnije kod lije?nika obiteljske medicine. Isto tako sva školska djeca su obuhva?ena redovitim pregledima koji služe ranom prepoznavanju deformiteta kralježnice. 

Kada se skolioza otkrije ili postoji sumnja na bolest, dijete se upu?uje na pregled lije?niku specijalisti koji se bavi lije?enjem deformiteta kralježnice (dje?ji ortoped ili dje?ji fizijatar) i koji ?e napraviti testove za odre?ivanje skolioze. Ponekad je potrebno u?initi i RTG kralježnice. 

Simptomi

  • nejednakost u položaju i visini ramena (jedno rame je više položeno)
  • glava nije u sredini tijela, odnosno glava ne prati liniju kralježnice
  • vidljiva je razlika u položaju i visini kukova
  • asimetrija u položaju i visini lopatica (jedna lopatica je položena više i odignuta je od le?a)
  • kada dijete stoji ruke nisu jednako položene uz tijelo, primjetna je razlika u dužini ruku
  • kada se dijete nagne prema naprijed vidljiva je razlika u visini lijeve i desne strane tijela, jedna strana je izbo?enija

Lije?enje

* Vježbanje- Blage skolioze naj?eš?e trebaju redovito pra?enje djeteta u periodu intenzivnog rasta i razvoja. Savjetuje se da dijete bude fizi?ki aktivno,  redovito se bavi sportom barem 3-4 puta tjedno. Znanstvena istraživanja su pokazala da vježbe pomažu kod lije?enja skolioze. 

* Ortoze- Ortoze se primjenjuju u lije?enju kada je stupanj skolioze mjeren kutom po Cobbu iznad 20°, a dijete je u fazi intenzivnog rasta ili je došlo do pogoršanja skolioze. Da bi lije?enje bilo uspješno ortozu je potrebno nositi barem 18 h tijekom 24 sata.

* Operativni zahvat- Postoje skolioze koje se pogoršavaju usprkos lije?enju ortozom i specifi?nim medicinskim vježbama. Ponekad skoliozu otkrijemo kasno i ve? na prvom pregledu stupanj krivine skolioze premašuje 45°-50°. Upravo takve skolioze zahtijevaju operativno lije?enje. 

Upala grla (upala krajnika, upala ždrijela, angina, tonzilitis, tonzilofaringitis)

Upala grla, ždrijela, angina, faringitis i tonzilofaringitis zajedni?ki su nazivi za akutni upalni sindrom ždrijela nastao zbog infekcije ili iritacije ždrijela i/ili krajnika.

Obolijevaju naj?eš?e djeca, no mogu oboljeti sve dobne skupine. Vrhunac pobola od virusne i bakterijske upale ždrijela je u dobi od 4. do 7. godine života, dok djeca mla?a od 3 godine rijetko obolijevaju. 

Uzroci

Naj?eš?i uzrok su virusne infekcije u preko70% slu?ajeva, rje?i bakterijske infekcije, u ve?ini slu?ajeva uzrokovane bakterijom Streptococcus pyogenes. (15-30%). Neinfektivni uzroci su alergije, traume, toksini i tumori. 

Dijagnostika

* klini?ki pregled

* va?enjem krvi za pretrage KKS (kompletna krvna slika), DKS (diferencijalna krvna slika), CRP (C-reaktivni protein) te SE (sedimentacija eritrocita)

* bakterijska upala grla potvr?uje se izolacijom bakterije iz uzorka brisa grla, a za beta-hemoliti?ki streptokok tipa A dostupan je i brzi test

* nalaz krvnih pretraga koji ukazuje na bakterijsku upalu grla je sljede?i:

  • povišeni leukociti (bijele krvne stanice)
  • povišeni neutrofili 
  • CRP ve?i od 25 mg/L
  • povišena sedimentacija eritrocita (ali tek od tre?eg dana bolesti)

 * nalaz karakteristi?an za virusni tonzilofaringitis uklju?uje povišene monocite i/ili povišene ili snižene limfocite te CRP manji od 20 mg/L

Simptomi

* op?i simptomi:  povišena temperatura, tresavica, klonulost, osje?aj bolesti, glavobolja i boli u miši?ima

* lokalni simptomi: grlobolja pri gutanju, promjene na krajnicima i ždrijelu, obložen jezik te pove?ani regionalni limfni ?vorovi. 

* lokalnim simptomima. Od op?ih simptoma najvažniji su naglo, dok se od lokalnih pojavljuju grlobolja pri gutanju, promjene na krajnicima i ždrijelu, obložen jezik te pove?ani regionalni limfni ?vorovi.

Lije?enje

– pretežito se lije?i simptomatski primjenom protuupalnih lijekova, prolazi za 3 do 5 dana

– ako je uzro?nik bakterija u lije?enju se koriste antibiotici koji skra?uju trajanje bolesti no i bez njihove primjene bolest naj?eš?e prolazi bez posljedica. 

Upala uha (upala srednjeg uha, otitis media)

Infekcijom ili upalom uha nazivamo upalu srednjeg uha. Uzrok nastanka infekcije uha u ve?ini slu?ajeva su virusi, bakterije i alergijske reakcije. Upala srednjeg uha u ve?ini slu?ajeva popra?ena je respiratornom infekcijom. Srednje uho s gornjim dišnim traktom povezuju dvije si?ušne Eustahijeve cijevi. Upala srednjeg uha javlja se u razli?itim, teškim oblicima. Izolirani oblik bolesti koji se lako lije?i naziva se akutna upala srednjeg uha. Ako traje tjednima radi se o kroni?noj upali srednjeg uha. Nakupljanje teku?ine u uhu bez infekcije zove se serozna upala srednjeg uha. 

Izrazito rijetko je to izolirana bolest. Naime, ona se razvija u sklopu akutne upale gornjih dišnjih putova, naj?eš?e tako da se mikroorganizmi iz nosa i ždrijela prošire kroz Eustahijevu tubu u srednje uho i izazovu upalu. ?eš?e je izazvana virusima, rje?e bakterijama. 

Dijagnostika

– anamnesti?ki podaci

– otoskopski pregled

Simptomi

*  nagla, oštra bol ili tupa, stalna bol

* ponekad curenje iz uha

* temperatura

* osje?aj puno?e u uhu

* prigušen sluh

Lije?enje

* analgetici i antipiretici – lijekovi protiv bolova i za smanjenje temperature (paracetamolski sirup i ?epi?i)

* dekongestivne kapi za nos – pomažu uspostavljanje funkcije Eustahijeve tube, odnosno ventiliranje srednjeg uha, što tako?er pridonosi popuštanju bola

* utopljavanje bolesnoga uha – važno je jer znatno pridonosi prestanku bola i neugode

* antibiotik – daje se samo ako je rije? o bakterijskoj upali

Ako nismo sigurni je li upala bakterijska, antibiotik se daje djetetu do 24 mjeseca starosti, nekim imunokompromitiranim bolesnicima i djeci s kroni?nim bolestima ili kod teškog op?eg stanja. Ostala djeca se lije?e simptomatski i prate do 48 sati. U slu?aju da nema poboljšanja, zapo?inje se antibiotska terapija. 

Nesanica (insomnia)

Nesanica (insomnia) je subjektivna percepcija nedostatne kvalitete i kvantitete spavanja te je naj?eš?i poreme?aj spavanja, stoga je vrlo važno prepoznati koji su simptomi nesanice prisutni te pravovremeno zapo?eti lije?enje. 

Uzroci

– stres

– tjeskoba

– depresija

– zdravstvene tegobe

– promjene u okruženju ili u rasporedu rada

– loše navike spavanja

– lijekovi

– starija životna dob

Simptomi

* problemi usnivanja (produljeno vrijeme usnivanja)

* rano jutarnje bu?enje

* u?estalo bu?enje no?u (fragmentirano, diskontinuirano spavanje)

* jutarnji umor

* kombinacija navedenog

* op?a psihomotorna usporenost, emocionalna labilnost, poja?ana iritabilnost, nizak prag tolerancije, frustracija može uzrokovati narušavanje obiteljskih i širih socijalnih i relacija

* smetnje pam?enja, koncentracije, pažnje, slabiji radni u?inak i smetnje u?enja

* oslabljeni refleksi – ve?i rizik prometnih udesa

* osobe s dugogodišnjom nesanicom ?esto imaju povišen krvni tlak te sukladno tome i rizik vaskularnih incidenata, što upu?uje da osobe s insomnijom kra?e žive, iako taj odnos nije tako jasan kao u drugih poreme?aja spavanja (npr. sindrom apneje u spavanju).

Dijagnostika

 U procjeni kvalitete i koli?ine sna pacijenta lije?nik se služi razgovorom sa pacijentom odnosno partnerom. Od pomo?i može biti i “dnevnik spavanja” u koji pacijent redovito opisuje karakteristike spavanja. 

Lije?enje

– nemedikamentozno: higijena spavanja,  bihevioralne-kognitivne tehnike

– medikamentozno: naj?eš?e  psihofarmaci iz reda benzodiazepina, ponekad i antidepresivi te u kra?em periodu i manjim dozama antihistaminici i antipsihotici 

Upala sinusa (sinusitis)

Upala sinusa (sinusitis) je stanje karakterizirano oteklinom sluznice, smanjenom drenažom i nakupljanjem teku?ine unutar sinusne šupljine. 

Tipi?no je uzrokovana infekcijom bakterijama i virusima, a naj?eš?e se javlja nakon prehlade ili gripe, te kod osoba sklonih alergijama.

 Sinusi su šupljine kostiju lica koje okružuju o?i i nos. Oni su obloženi sluznicom (kao sluznica nosa) i me?usobno povezani uskim prolazima. Na glavi postoje ukupno 4 parna, paranazalna (koji okružuju nos) sinusa:

  • maksilarni sinus – ispod o?iju, pored nosa
  • etmoidni sinus – izme?u o?iju 
  • frontalni sinus – iznad o?iju i nosa 
  • sfenoidni sinus – iza o?iju, u dubini lubanje

Akutna upala sinusa

Akutna upala sinusa je infekcija paranazalnih sinusa koja traje kra?e od 30 dana. ?esto slijedi alergijske reakcije i infekcije gornjih dišnih puteva (osobito virusne). Naime, virusne infekcije razrje?uju sluz, smanjuju njenu viskoznost i ošte?uju sluznicu, te tako smanjuju njene obrambene sposobnosti.

Tako?er, oteklina sluznice nosa otežava drenažu (istjecanje) sekreta iz sinusa, koji se nakuplja i stvara plodno tlo za umnažanje bakterija.

One se mogu na?i na sluznici dišnih puteva i kod potpuno zdravih pojedinaca, no njihovo preveliko umnažanje (kao u slu?aju sinusitisa) može dovesti do upale. U manjem broju slu?ajeva (manje od 10 %) izvor sinusitisa može biti i upala zuba. 

Subakutna upala sinusa

Sinusna upala koja traje duže od mjesec dana, ali kra?e od 3 mjeseca.

Kroni?na upala sinusa

O kroni?noj upali sinusa govorimo kada simptomi upale traju od 3 mjeseca do godinu dana.

Kroni?na upala uzrokovana je ponavljaju?im akutnim infekcijama koje dovode do ošte?enja sluznice sinusa. Njima su sklonije osobe s alergijskim rinitisom, astmom ili anatomskim karakteristikama koje otežavaju drenažu sadržaja sinusa u nosnu šupljinu, stoga su i kroni?ne upale u?estalije u ovih pojedinaca.

Neke od spomenutih anatomskih karakteristika su:

  • devijacija nosnog septuma (iskrivljenje središnje nosne pregrade)
  • polipi (dobro?udne izrasline na sluznici nosa)
  • deformacije nosnih kostiju 

Akutni rekuriraju?i sinusitis 

Akutni rekuriraju?i (ponavljaju?i) sinusitis karakteriziran je pojavom više od triju epizoda akutnog sinusitisa godišnje. 

Dijagnostika

– anamneza i fizikalni pregled

– rinoskopski pregled

– RTG i CT

– laboratorijske pretrage

Simptomi

  •  bol u sinusima (bol pri pritisku na odre?ene to?ke lica, ovisno o zahva?enom sinusu)
  •  glavobolja 
  •  oteklina dijela lica i kapaka
  •  postnazalna sekrecija (slijevanje sekreta niz ždrijelo)
  •  nazalna kongestija (za?epljen nos)
  •  jutarnje iskašljavanje sekreta
  • vru?ica
  • umor
  • iscrpljenost
  • kašalj
  • halitoza (neugodan zadah)

Lije?enje

Akutna upala sinusa

  •  lijekovi protiv boli 
  •  sprejevi za nos (dekongestivi) koji smanjuju ote?enost sluznice i sekreciju sluzi 
  •  antibiotici (ukoliko je uzro?nik upale bakterija)
  •  po potrebi punkcija sinusa (izvla?enje gnoja tankom iglom)

Kroni?na upala sinusa

  • dugotrajna primjenu antibiotika koji djeluju na anaerobne mikroorganizme  (za umnažanje im nije potreban kisik)
  • ispiranje nosnih hodnika fiziološkom otopinom
  • ograni?ena primjenu dekongestiva (preduga upotreba može dovesti do ošte?enja sluznice)
  • primjena topikalnih (samo lokalno djelovanje) kortikosteroida, posebice kod kroni?nih upala uzrokovanih alergijom 

Tuberkuloza (TBC)

Tuberkuloza je zarazna bolest uzrokovana bacilom tuberkuloze , Mycobacterium tuberculosis, koji prvenstveno zahva?a plu?a, ali se može pojaviti i u bilo kojem organu (koži, mozgu, kostima, zglobovima, limfnim ?vorovima, probavnom, genitalnom, mokra?nom sustavu i dr.). 

Tuberkuloza je kaplji?na infekcija koja se širi od oboljele osobe na zdravu zrakom. Bakterije se nalaze u sitnim kapljicama koje nastaju kao aerosol prilikom kašljanja, kihanja ili govora zaražene osobe. Te kapljice mogu udahnuti osobe koje se nalaze u blizini i inficirati se. Udisanjem bakterije dospiju do plu?a gdje se razmnožavaju, a iz plu?a mogu dospjeti u bilo koji organ u tijelu.

Plu?na tuberkuloza i tuberkuloza grkljana je zarazna i može se širiti na druge ljude. Za širenje zaraze su pogodne osobe koje su duže (svakodnevno) i u bliskom kontaktu sa TBC aktivnim bolesnikom (prvenstveno ?lanovi obitelji, prijatelji, radne kolege, osobe u prenapu?enom smještaju i sl.).

Ostali oblici tuberkuloze (izvanplu?ni) obi?no nisu zarazni za okolinu, iako mokra?a i ostale izlu?evine teoretski mogu biti izvor zaraze, ali zbog toga  što sadrže relativno mali broj bakterija rijetko mogu izazvati bolest.

Ne?e svaki kontakt sa bakterijom izazvati bolest! Nakon kontakta sa zaraženim bolesnikom uzro?nik bolesti ?e dospjeti do plu?a i zahvaljuju?i obrambenim stanicama (makrofagi i limfociti) i imunološkom odgovoru organizma ubiti bakterije i pretvoriti inficirane makrofage u sitne i tvrde tuberkule u plu?nom tkivu. Ipak jedan dio bakterija u tuberkulima ostaje živjeti, ali mogu?nost razmnožavanja i širenja je ograni?ena. Nakon takve primarne infekcije ve?ina osoba se  primarno izlije?i, a infekcija prelazi u latentnu. Osoba sa latentno tuberkulozom nije zarazna za druge ljude, a pozitivan tuberkulinski test je jedini dokaz te infekcije.

Latentna infekcija može ostati doživotno i nikada se ne razviti u bolest, ali u odre?enim okolnostima (slabljenje imunološkog sustava, HIV infekcije, pothranjenosti, odre?ene dobi i dr.) može do?i do aktivacije latentnog žarišta (reaktivacije), odnosno izbijanja bacila iz tuberkula i izazivanja aktivne bolesti.

Kod malog broja primarno inficiranih ne?e do?i do latentne infekcije ve? odmah dolazi do nastajanja aktivne bolesti (osobito su ugrožene osobe sa oslabljenim imunološkim sustavom i mala djeca).


Simptomi 

Simptomi kod aktivne plu?ne tuberkuloze su dugotrajni i traju više od  tri tjedna:

  • kašalj
  • bolovi u prsištu
  • krvavi iskašljaj
  • op?a slabost
  • gubitak tjelesne težine
  • umor
  • tresavica
  • vru?ica
  • no?no znojenje

Dijagnostika

  • temeljito uzeti anamnezu (važna epidemiološka anamneza i kontakt sa aktivnim TBC bolesnikom)
  • napraviti klini?ki pregled bolesnika
  • pravi dokaz aktivne tuberkuloze (zlatni standard)  je izolacija Mycobacterium tuberculosis iz bolesni?kog materijala (iskašljaja, aspirata bronha, urina, krvi i dr.) mikroskopski i kultivacijom
  • RTG plu?a i prsnog koša
  • tuberkulinsko testiranje  (PPD) test se koristi za dijagnozu latentne tuberkuloze. Nedostatak testa je što može biti lažno negativan kod imunodeficijentnih osoba (HIV pozitivni, bolesnici na imumosupresivnim lijekovima), osoba koje su nedavno imale tuberkuloznu infekciju, djece mla?e od 6 mjeseci itd. Lažno pozitivan PPD test može biti i kod osoba koje su primile BCG cjepivo
  • Quantiferon test (IGRA- Interferon Gamma Release Assay- krvni test) test za latentne infekcije tuberkuloze koji nije ovisan o BCG cijepljenju
  • molekularne dijagnostika (PCR) za genotipizaciju, identifikaciju i diferencijaciju mikobakterija

Lije?enje

Lije?enje tuberkuloze provodi se u trajanju od najmanje 6 mjeseci prema DOTS programu (podrazumijeva standardiziranu, kratkotrajnu,kombiniranu i nadziranu terapiju). Lije?enje zapo?inje na bolni?kom izolacijskom odjelu i traje sve dok se  u iskašljaju izlu?uju bacili tuberkuloze, a nakon  otpusta iz bolnice  potrebno je redovito uzimanje lijekova i redoviti termini pregleda.

U prva dva mjeseca lije?enja koriste se kombinacije 4 antituberkulotika pod neposrednim nadzorom, a ostala ?etiri mjeseca do kraja terapije 2 osnovna antituberkulotika.

Neadekvatno i nedovoljno dugo lije?enje tuberkuloze može uzrokovati sojeve tuberkuloze rezistentne (otporne) na terapiju  ?ije je lije?enje dugotrajnije i zahtijeva ve?a financijska sredstva.

Svrab (šuga)

Svrab ili šuga (lat. scabies) je zarazna bolest kože popra?ena neugodnim svrabom i crvenkastim promjenama na koži. Uzro?nik infekcije je grinja pod nazivom Sarcoptes scabiei var. hominis, okrugli, mali, ?esto oku nevidljiv ?lankonožac prilago?en parazitskom na?inu življenja na koži ?ovjeka. Lako se prenosi s ?ovjeka na ?ovjeka izravnim dugotrajnijim fizi?kim kontaktom, korištenjem odjevnih premeta, posteljine ili ru?nika zaražene osobe. 

Primarni ?imbenik rizika jest napu?enost – tako škole, vrti?i, stara?ki domovi, bolnice i drugi oblici velikih kolektiva nerijetko predstavljaju žarište ove bolesti. 

Dijagnostika

Dijagnoza svraba postavlja se na temelju prisutnih klini?kih smetnji, a potvr?uje pronalaskom grinje, jajašaca ili fekalnog materijala larvi mikroskopskom analizom strugotina kože.

Simptomi

  • intenzivan svrbež kože koji se poja?ava no?u i u toplini i pojava crvenog osipa na mjestima koja se grebu.
  • pojava sitnih kanali?a (rovova, sivkasto-crne linije na koži) naj?eš?e izme?u prstiju šake, ru?nom zglobu, podlakticama, laktovima, pazuhu, donjoj strani trbuha, unutarnjoj strani bedara, dojkama oko bradavica, donjoj strani stražnjice
  • pojava tamnih to?kastih promjena poput osipa, a u težim slu?ajevima i bubuljica u zahva?enom podru?ju
  • kod djece mogu biti zahva?eni glava, lice, vrat, dlanovi i tabani
  • mogu?a je sekundarna bakterijska infekcija koja nastaje grebanjem kože
  • kod ljudi oslabljenog imuniteta može se razviti rje?i, ali puno ozbiljniji oblik svraba poznat nao norveški ili krustozni svrab gdje dolazi do velikog umnažanja grinja i stvaranja zadebljanja s tisu?ama uzro?nika

Lije?enje

–  lokalnim i peroralnim skabicidima

– za ublažavanje svraba mogu?e je uklju?iti anihistaminike i kratkotrajno uzimanje kortikosteroidnih pripravaka

– dan nakon po?etka terapije oprati u vru?oj vodi svu odje?u, posteljinu i ru?nike koji su bili u upotrebi posljednjih nekoliko dana te ponoviti postupak nakon tjedan dana. Tepihe i presvu?eni namještaj bi trebalo usisati i vre?ice iz usisava?a odmah baciti

Rozacea

Rosacea je kroni?na upala kože lica koja uzrokuje crvenilo koje nali?i na opekline od sunca. Takvo crvenilo se kod pojave rosacee razvija na ?elu, nosu, bradi i obrazima. Kod žena se simptomi javljaju naj?eš?e na licu i bradi, dok su kod muškarca naj?eš?i na nosu. Osim crvenila, mogu se pojaviti i papule, odnosno crvenkasti ?vori?i koji nalikuju na akne. Papule se mogu napuniti gnojem te se tada nazivaju pustulama.  

Rosacea se pojavljuje u ?etiri razli?ita tipa:

Eritemato-telangiektati?na rosacea – uklju?uje simptome kao što su crvenilo kože lica i vidljive kapilare. Ovaj tip rosacee je naj blaži i naj?eš?i.

Papulo-pustularna rosacea – uzrokuje crvenilo i oticanje lica i upalne promjene u obliku papula i pustula koje se pojavljuju na obrazima, ?elu te  bradi.

Rhynophyma – ovaj oblik rosacee uzrokuje najvidljivije promjene na koži lica. Glavni simptom  je zadebljanje kože koje se naj?eš?e pojavljuje na nosu koji zbog toga postaje kvrgav i pove?an. Ovaj oblik rosacee je rijedak i ?eš?e se pojavljuje kod muškaraca. 

Okularna rosacea – oblik rosacee koji utje?e na o?i te uzrokuje pojavu ve?e koli?ine suza i crvenilo

Dijagnostika

Ne postoji specifi?ni test kojim lije?nik može dijagnosticirati rosaceu. Lije?nik mora prou?iti izgled  kože i o?iju, povijest bolesti te navike.  

Simptomi

– crvenilo u licu

– papule i pustule

– peckanje kože

– podru?ja suhe kože

– proširene pore

– popucane krvne žile i ?vori?i

– nate?en nos

– problemi s vidom

Lije?enje

Ne postoji odre?eni lijek za rosaceu te ju nije mogu?e u potpunosti izlije?iti. Cilj lije?enja rosacee je kontroliranje i sprje?avanje pogoršavanja simptoma te poboljšanje kvalitete života pacijenta. 

– neutralne kreme

– zaštita od sunca (SPF 50+)

– antibiotska terapija kod izraženih upala

– lokalni preparati, kao što su metronidazol, retinoidi i azelai?na kiselina, smanjuju upalu

– kemijski piling (AHA)

– u tre?em, najtežem, stupnju rosacee dolazi do zadebljanja kože koje se uglavnom javlja na koži nosa (rhinophyma), zadebljani dijelovi kože uklanjaju se kirurškim putem, dermoabrazijom, radiokirurškim metodama, laserom ili elektrokoagulacijom

Sindrom nemirnih nogu

Sindrom nemirnih nogu je poreme?aj koji karakterizira neizdrživa potreba za pomicanjem nogu, rje?e ruku ili trupa, ?ime se umanjuju neugodne, a nerijetko i bolne senzacije. Pomicanjem zahva?enog dijela tijela tegobe gotovo potpuno prestaju.

Danas se sindrom nemirnih nogu smatra organskim neurološkim poreme?ajem, kojeg karakterizira poreme?aj neurotransmiterskog sustava, a ima genetsku osnovu na koju utje?e metabolizam željeza. 

Sindrom nemirnih nogu javlja u oko pet do 10 posto stanovništva, ovisno o ispitivanoj skupini, no unato? tome vrlo ?esto ostaje neprepoznat. ?eš?i je kod žena, a pojavnost mu raste s pove?anjem dobi. 

Uzroci

Razlikujemo primarni i sekundarno oblik sindroma nemirnih nogu:

* primarni- bez poznatog uzroka

* sekundarni- naj?eš?e uslijed nedostatka željeza, zatim u trudno?i, kod proširenih vena, deficita folne kiseline, še?erne bolesti, bolesti štitnja?e, ošte?enja perifernih živaca, Parkinsonove bolesti, alkoholizma, reumatoidnog artritisa ili nekih drugih autoimunih bolesti

Dijagnostika

-iscrpna osobna anamneza te prepoznavanju simptoma bolesti i isklju?iti druge mogu?e uzroke nakon ?ega slijedi procjena težine poreme?aja (simptomatskih no?i, vrijeme potrebno do nastupa simptoma i subjektivna procjena kvalitete spavanja)

Kriteriji za postavljanje dijagnoze su:

  • želju za pomicanjem udova, ?esto udruženu s poreme?ajem perifernog osjeta
  • pojavu ili pogoršanje tegoba u mirovanju te smirivanje tegoba tijekom
  •  motori?ke aktivnosti
  • motori?ki nemir
  • pogoršanje simptoma no?u.

Simptomi

  • snažna potreba za pomicanjem udova zbog trnaca ili spontanih trzaja
  • pogoršanje smetnji za vrijeme mirovanja
  • privremeno olakšanje pri motornoj aktivnosti
  • pogoršanje simptoma nave?er ili tijekom no?i
  • ?esto poreme?aj spavanja, pogotovo usnivanja

Lije?enje

* Sekundarni oblici- lije?enje uzroka

* Primarni oblici

– lijekovi ( lijekovi koji pove?avaju koncentraciju dopamina ,  opijatni lijekovi , benzodiazepini koji djeluju umiruju?e i poboljšavaju san ,  antikonvulzivni lijekovi koji umanjuju bolne senzacije)

– nefarmakološka sredstva ( izbjegavanje alkohola, kofeina, pušenja, umjerena tjelovježba, higijena spavanja, akupunktura ili transkutana elektri?na nervna stimulacija)

Raynaudov sindrom

Raynaudova bolest definira se kao spazam (stezanje) arteriola (malih arterijskih krvnih žila), naj?eš?e u prstima, a ponekad i u drugim perifernim dijelovima kao npr. nosu ili jeziku. Manifestira se povremenim bljedilom i cijanozom (plavi?asta boja kože). Bolest je nepoznatog uzroka a u 60 do 90% opisanih slu?ajeva radi se o mladim ženama. Prag tolerancije, nakon kojeg ?e nastupiti spazam, snižen je pothla?ivanjem doti?nog podru?ja ili nekim emocionalnim stresom. 

Uzroci

Lije?nici ne znaju to?an uzrok Raynaudove bolesti, ali ?ini se da je to pretjerana reakcija krvnih žila u rukama i nogama na niske temperature ili pak stres. U svim slu?ajevima gdje je ovaj poreme?aj popratna pojava drugih bolesti radi se o Raynaudovom sindromu, a ne o Raynaudovoj bolesti. 

Kada je tijelo izloženo niskim temperaturama, ekstremiteti gube toplinu. tijelo usporava dotok krvi u prstima na rukama i nogama za o?uvanje svoje tjelesne temperature. U ljudi s Raynaudovim sindromom je ova, ina?e normalna reakcija, pretjerana. Stres uzrokuje sli?nu reakciju.

Razlikujemp primarni i sekundarni Raynaudov sindrom:

* primarni- spazam krvnih žila nije udružen s drugom boleš?u

* sekundarni- spazam krvnih žila povezan je s drugim bolestima i poreme?ajima (reumatoidni artritis, Sjogrenov sindrom, sistemski vaskulitis, polimiozitis, hipertireoza…)

Dijagnostilka

– kapilaroskopija kože (lije?nik pregledava kožu pod mikroskopom)
– kompjutorizirana kolor teletermografija (CCTT).

– dopler krvnih žila dlanova i proksimalnih velikih arterija

– digitalna pletizmografija

– laboratorijske pretrage (diferencijalna krvna slika, sedimentacija, imunološki testovi na antinuklearna antitijela, reumatoidni faktor…)

Simptomi

Osje?aj hladno?e, žare?a bolnost, parestezije ili intermitentna promjena boje jednog ili više prstiju su potaknuti izlaganjem hladno?i, jakim vibracijama, emocionalnim uzbu?enjem. Svi ovi simptomi mogu brzo nestati nakon uklanjanja poticajnog ?imbenika. Zagrijavanjem ruku se ubrzava povratak uobi?ajene boje i osjeta u rukama.

Podru?ja promijenjenog kolorita na prstima su oštro ograni?ena. Promjena se može odvijati u tri faze (bljedilo, cijanoza te eritem zbog reaktivne hiperemije nakon zagrijavanja), u dvije faze (cijanoza, eritem) ili jednoj fazi (samo bljedilo ili cijanoza). 

Promjene su ?esto simetri?ne. Raynaudov sindrom ne zahva?a podru?ja proksimalno od metakarpofalangealnih zglobova; naj?eš?e zahva?a srednja tri prsta, palac veoma rijetko. Vazospazam može trajati nekoliko minuta do nekoliko sati, rijetko je težak u toj mjeri da može izazvati odumiranje i gubitak tkiva.

Lije?enje

– edukacija- izbjegavanje hladno?e uz nošenje tople odje?e i obu?e, rukavica, kape, šala i sl., prekid pušenja i izbjegavanje traume, izbjegavati lijekove iz skupine beta blokatora jer pogoršavaju stanje

– lijekovi- vazodilatatori i blokatori kalcijevih kanala koji opuštaju i otvaraju male krvne žile, poboljšavaju cirkulaciju te smanjuju u?estalost i težinu napada

– operativni zahvat ( simpatektomija) u težim slu?ajevima- prerežu se simpati?ki živci koji upravljaju širenjem i sužavanjem krvnih žila na šakama i stopalima

– hiperbari?na komora i oksigenacija- dovodi kisik u zahva?ene dijelove tijela, poboljšava mikrocirkulaciju, smanjuje bol i poti?e regeneraciju malih krvnih žila

Postporo?ajna depresija

Postporo?ajna depresija je depresija koja se javlja u periodu nakon poroda. Puno ?eš?e se javlja postporo?ajna tuga, takozvani “baby blues”, a ako on potraje više od dva tjedna postavlja se dijagnoza postporo?ajne depresije. Statistika govori da se javlja kod oko 10% rodilja.

Uzrok postporo?ajne depresije nije jasan. Faktori koji su uklju?eni u razvoj ove bolesti su geneti?ka predispozicija, hormonalne promjene, psihološki i socijalni problemi. Najvjerojatniji uzrok je nagli pad hormona koji se doga?a u tijelu žene prirodno nakon poro?aja, a on uzrokuje i promjenu raspoloženja žene.

Moramo razlu?iti “baby blues” i postporo?ajnu depresiju jer se ti pojmovi ?esto miješaju. “Baby blues” naziva se još i postporo?ajna tuga i javlja se u ve?ine rodilja. O?ituje se promjenama raspoloženja, tugom, tjeskobom, smanjenom koncentracijom. Majke ?esto pla?u bez povoda, osje?aju se preoptere?eno, imaju problema sa spavanjem i gubitkom apetita. Simptomi se javljaju par dana nakon poroda i traju do maksimalno 2 tjedna. Ovo stanje prolazi samo od sebe, ne zahtijeva terapiju, a podrška partnera, obitelji i okoline pomaže da ti osje?aji nestanu što prije.  

Ukoliko simptomi baby blues-a potraju više od 2 tjedna, govorimo o postporo?ajnoj depresiji.

Dijagnostika

Dijagnozu postavlja specijalist psihijatar na temelju simptoma i klini?ke slike rodilje.

Simptomi

– bezvoljnost i depresivno raspoloženje

– osje?aj praznine i gubitak interesa ve?inu dana

– promjene u apetitu, od potpunog gubitka do prežderavanja

– promjene spavanja, nesanica i pretjerano spavanje

– agitiranost ili usporenost

– gubitak energije

– osje?aj bezna?ajnosti

– suicidalne misli

– nemogu?nost koncentracije

Lije?enje

– psihoterapija

– lijekovi (antidepresivi)

– podrška okoline i stru?nog osoblja (partner, obitelj, prijatelji, ginekolog, patronažna sestra)