Rak bubrega (karcinom bubrežnih stanica)

Karcinom bubrežnih stanica (adenokarcinom)  je naj?eš?i tip raka bubrega kod odraslih i ovdje ?emo govoriti o toj vrsti tumora. 

Ljudsko tijelo ima dva bubrega, jedan na svakoj strani kralježnice, iznad struka. Krv se u bubrezima filtrira i iz nje se urinom odstranjuju štetni sastojci, lijekovi, višak soli, teku?ine itd. Urin se skuplja u bubrežnim nakapnicama, podru?ju u središtu bubrega, a zatim prolazi kroz ureter  u mjehur i kroz uretru van iz tijela. Bubrezi tako?er stvaraju hormone  (eritropoetin, renin, prostaglandini) koji pomažu kontrolirati krvni tlak i signaliziraju koštanoj  srži da stvara crvene krvne stanice kada se za tim ukaže potreba.

Postoje tri glavne vrste raka bubrega:

  •  Karcinom bubrežnih stanica (adenokarcinom)  je naj?eš?i tip raka bubrega kod odraslih. 
  • Wilmsov tumor (nefroblastom)  je  naj?eš?i tip raka bubrega kod djece. Ove vrste formiraju se u tkivima bubrega koji stvaraju mokra?u.
  • Karcinom  prijelaznih stanica bubrega je rje?i tip raka bubrega  i formira se u bubrežnoj nakapnici  (pelvisu)  i uretri kod odraslih osoba.

Karcinom bubrežnih stanica (nazvan i rak bubrega ili adenokarcinom bubrega) je bolest u kojoj se maligne stanice nalaze u sluznici tubula (vrlo male cijevi) u bubregu.  Si?ušni  tubuli u bubrezima filtriraju i ?iste krv. Eliminiraju otpadne tvari i stvaraju urin ili mokra?u.  

Faktori rizika

  • Pušenje.
  • Zloupotrebu nekih lijekova protiv bola, uklju?uju?i i bezreceptne lijekove protiv bolova, kroz dugi vremenski period.
  • Debljina.
  • Visoki krvni tlak.
  • Obiteljska anamneza raka bubrežnih stanica.
  • odre?ena genetska  stanja, kao što su Von Hippel-Lindau sindrom ili nasljedni papilarni karcinom bubrežnih stanica.

Simptomi

Krv u urinu.

  • Izraslina u abdomenu.
  • Bol u slabinama koja ne prolazi.
  • Gubitak apetita.
  • Neobjašnjivi gubitak tjelesne težine.
  • Anemija.

Dijagnostika

* Fizikalni pregled i anamneza

* Ultrazvu?ni pregled

* Biokemijske analize  krvi

* Analiza urina

* Test funkcije jetre

* Intravenska pijelografija (IVP)

* CT sken-kompjuterizirana tomografija

* MRI (magnetska rezonancija)

* RTG prsnog koša

* Biopsija

Stadiji

Stadij I

U stadiju I, tumor je veli?ine 7 centimetara ili manji i nalazi se samo u bubrezima.

Stadij II

U stadiju II tumor je ve?i od 7 centimetara i nalazi se samo u bubrezima.

Stadij III

  • tumor je u bilo kojoj veli?ini i rak se nalazi samo u bubrezima i u jednom ili više obližnjih limfnih ?vorova; ili
  • rak se nalazi u glavnim krvnim žilama bubrega ili u sloju masnog tkiva oko bubrega. Rak se može na?i u jednom ili više obližnjih limfnih ?vorova.

Stadij IV

U stadiju IV, rak se proširio:

  • izvan sloja masnog tkiva oko bubrega i može se na?i u nadbubrežnoj žlijezdi koja se nalazi iznad bubrega ili u obližnjim limfnim ?vorovima; ili
  • na druge organe, kao što su plu?a, jetra, kosti ili mozak  te se može proširiti i na limfne ?vorove.

Recidivni rak bubrega

Recidivni rak bubrega je rak koji se ponavlja (vra?a se) nakon što se lije?i. Rak se može vratiti u bubreg ili u druge dijelove tijela.

Lije?enje

1. Operacija

* Parcijalna nefrektomija: kirurški postupak uklanjanja raka unutar bubrega i dijela zdravog tkiva oko raka. Parcijalna nefrektomija se provodi kako bi se sprije?io gubitak funkcije bubrega kada je drugi bubreg  ošte?en ili je ve? uklonjen.

* Jednostavna nefrektomija: kirurški postupak uklanjanja samo bubrega.

* Radikalna nefrektomija: kirurški postupak za uklanjanje bubrega, nadbubrežne žlijezde, okolnog tkiva i obi?no obližnjih limfnih ?vorova.

Kada operacija odstranjenja raka nije mogu?a, može se provesti  arterijska embolizacija kako bi se tumor smanjio. Kroz mali rez umetne se kateter (tanka cijev  u glavnu krvnu žilu koja te?e do bubrega). Mali komadi posebne želatinske spužve ubrizgavaju se kroz kateter u krvnu žilu. Spužve blokiraju protok krvi u bubreg i sprije?avaju da stanice raka dobiju kisik i hranjive  tvari koje im trebaju za rast. 

2. Radioterapija/ zra?enje

U lije?enju raka bubrega  koristi se vanjska radioterapija koja se može koristiti i kao palijativna terapija za smanjivanje simptoma i unapre?enje kvalitete života pacijenta. 

3. Kemoterapija

4. Biološka terapija ili imunoterapija


 U lije?enju raka bubrežnih stanica koriste se ili prou?avaju sljede?e vrste biološke terapije:

  • Nivolumab: Nivolumab je monoklonalno antitijelo koje poja?ava imunološki odgovor tijela na stanice karcinoma bubrežnih stanica.
  • Interferon: Interferon utje?e na dijeljenje stanica raka i može usporiti rast tumora.
  • Interleukin-2 (IL-2): IL-2 poti?e rast i aktivnost mnogih imunoloških stanica, posebno limfocita (tip bijelih krvnih stanica). Limfociti mogu napasti i ubiti stanice raka.

5. Ciljana terapija

U lije?enju raka bubrega koristi se terapija monoklonalnim antitijelima te inhibitori kinaze.

Lije?enje raka bubrega prema stadijima bolesti

STADIJ I KARCINOMA BUBREŽNIH STANICA

  • Operacija (radikalna nefrektomija, jednostavna nefrektomija ili parcijalna nefrektomija).
  • Radioterapija kao palijativna terapija za ublažavanje simptoma u bolesnika koji se ne mogu operirati.
  • Arterijska embolizacija kao palijativna terapija.
  • Klini?ko ispitivanje novog lije?enja.

STADIJ II KARCINOMA BUBREŽNIH STANICA

  • Opercija  (radikalna nefrektomija ili parcijalna nefrektomija).
  • Operacija (nefrektomija), prije ili poslije terapije zra?enjem.
  • Radioterapija kao palijativna terapija za ublažavanje simptoma kod bolesnika koji ne mogu biti operirani.
  • Arterijska embolizacija kao palijativna terapija.
  • Klini?ko ispitivanje novog lije?enja.

STADIJ III KARCINOMA BUBREŽNIH STANICA

  • Operacija (radikalna nefrektomija). Mogu se ukloniti i krvne žile u bubrezima i neki limfni ?vorovii.
  • Arterijska embolizacija nakon operacije (radikalna nefrektomija).
  • Radioterapija kao palijativna terapija za ublažavanje simptoma i poboljšanje kvalitete života.
  • Arterijska embolizacija kao palijativna terapija.
  • Opercija (nefrektomija) kao palijativna terapija.
  • Radioterapija prije ili nakon operacije (radikalna nefrektomija).
  • Klini?ko ispitivanje biološke terapije nakon operacije.

STADIJ IV I RECIDIVNI  KARCINOM BUBREŽNIH STANICA

  • Operacija (radikalna nefrektomija).
  • Operacija (nefrektomija) za smanjenje veli?ine tumora.
  • Ciljana terapija.
  • Biološka terapija.
  • Radioterapija kao palijativna terapija za ublažavanje simptoma i poboljšanje kvalitete života.
  • Klini?ko ispitivanje novog lije?enja.

Rabdomiosarkom dje?je dobi

Rabdomiosarkom je naj?eš?i sarkom mekog tkiva u djece mla?e od 14 godina.

Rabdomiosarkomi su maligni tumori iz skupine sarkoma mekih tkiva koji se razvijaju iz popre?no-prugastog miši?nog tkiva. Naj?eš?i su na rukama i nogama, ali se mogu razviti u glavi i vratu, u reproduktivnim i mokra?nim organima, npr. vagini ili mjehuru. Naj?eš?e poga?aju djecu.

Postoje tri vrste rabdomiosarkoma:

1. Embrionalni: Ovaj se tip naj?eš?e javlja u podru?ju glave i vrata ili u genitalnim ili urinarnim organima, ali se može pojaviti bilo gdje u tijelu. To je naj?eš?i tip rabdomiosarkoma.

2. Alveolarni: Ovaj se tip naj?eš?e javlja u rukama ili nogama, prsima, trbuhu, genitalnim organima ili analnom podru?ju.

3. Anaplasti?ni: Ovo je najmanje ?est tip rabdomiosarkoma u djece.

Faktori rizika

  • Pleuropulmonarni blastom.
  •  Li-Fraumeni sindrom.
  • Neurofibromatoza tipa 1 (NF1).
  • Costellov sindrom.
  • Beckwith-Wiedemannov sindrom.
  • Noonan sindrom.
  • Visoka tjelesna masa pri ro?enju

Simptomi

  • Izraslina ili oteklina koja postaje sve ve?a ili ne nestaje. Može biti i bolna.
  • Ispup?eno oko.
  • Glavobolja.
  • Problemi s mokrenjem ili radom crijeva.
  • Krv u urinu.
  • Krvarenje u nosu, grlu, vagini ili rektumu.

Dijagnostika

* RTG organa i kostiju, npr. toraksa

* CT skeniranje (CAT scan

* Kompjutorizirana tomografija (CT) abdomena

* MRI (magnetska rezonancija)

* PET skeniranje (pozitronska emisijska tomografija)

* Skeniranje kostiju

* Aspiracija i biopsija koštane srži (iz uzorka se radi citogenetska analiza, RTPCR –lan?ana reakcija polimerazom uz prethodnu reverznu transkripciju, fluorescentna in situ hibridizacija (FISH), imunohistokemija,  svjetlosna mikroskopija)

Prognoza

Prognoza ovisi o sljede?em:

  • Gdje je u tijelu po?eo tumor.
  • Dob pacijenta.
  • Veli?ina tumora u vrijeme dijagnoze.
  • Je li tumor potpuno uklonjen operacijom.
  • Vrsta rabdomiosarkoma (embrionalni, alveolarni ili anaplasti?ni).
  • Postoje li odre?ene promjene u genima.
  • Da li se tumor proširio na druge dijelove tijela u vrijeme dijagnoze.
  • Da li je tumor bio u limfnim ?vorovima u vrijeme dijagnoze.
  • Da li tumor reagira na kemoterapiju i / ili zra?enje.

Lije?enje

Lije?enje rabdomiosarkoma u djetinjstvu ?esto uklju?uje operaciju, zra?enje i kemoterapiju. Redoslijed ovih tretmana ovisi o tome gdje je u tijelu nastao tumor, veli?ini tumora, tipu tumora i je li se tumor proširio na limfne ?vorove ili druge dijelove tijela.

RABDOMIOSARKOM MOZGA I GLAVE I VRATA

  • Za tumore mozga: Lije?enje može uklju?ivati ??operaciju uklanjanja tumora, zra?enje i kemoterapiju.
  • Za tumore glave i vrata koji su u ili u blizini oka: Lije?enje može uklju?ivati ??kemoterapiju i zra?enje. Ako tumor ostane ili se vrati nakon lije?enja kemoterapijom i radijacijskom terapijom, mogu?a je i operacija uklanjanja oka i nekih tkiva oko oka.
  • Za tumore glave i vrata koji se nalaze u blizini uha, nosa, sinusa ili baze lubanje, ali ne u ili blizu oka: Lije?enje može uklju?ivati ??zra?enje i kemoterapiju.
  • Za tumore glave i vrata koji nisu u ili blizu oka i ne blizu uha, nosa, sinusa ili baze lubanje: Lije?enje može uklju?ivati ??kemoterapiju, zra?enje i operaciju uklanjanja tumora.
  • Za tumore glave i vrata koji se ne mogu ukloniti kirurškim zahvatom: Lije?enje može uklju?ivati ??kemoterapiju i zra?enje uklju?uju?i stereotakti?ku terapiju zra?enja.
  • Za tumore grkljana (govorni organ): Lije?enje može uklju?ivati ??kemoterapiju i zra?enje. Kirurški zahvat za uklanjanje grkljana obi?no se ne primjenjuje kako bi se sa?uvala funkcija govora.

RABDOMIOSARKOM RUKU ILI NOGU

  • Kemoterapija nakon koje slijedi operacija za uklanjanje tumora. Ako tumor nije potpuno uklonjen, može se obaviti druga operacija uklanjanja tumora. Može se dati i radijacijaka terapija..
  • Za tumore ruku ili stopala mogu se dati terapija zra?enjem i kemoterapija. Tumor se ne može ukloniti jer bi to utjecalo na funkciju šake ili stopala.
  • Disekcija limfnih ?vorova (jedan ili više limfnih ?vorova se uklanjaju i uzorak tkiva provjerava pod mikroskopom radi znakova raka).

         -Za tumore u rukama uklanjaju se limfni ?vorovi u blizini tumora i u podru?ju pazuha.

         -Za tumore u nogama uklanjaju se limfni ?vorovi u blizini tumora i u podru?ju prepona.

RABDOMIOSARKOM U GRUDNOM KOŠU, TRBUHU ILI ZDJELICI

  • Za tumore u prsima ili abdomenu (uklju?uju?i zid grudnog koša ili trbušni zid): može se obaviti operacija (široka lokalna ekscizija). Ako je tumor velik, kemoterapija i radioterapija se daju kako bi se tumor smanjio prije operacije.
  • Za tumore zdjelice: Može se obaviti operacija (široka lokalna ekscizija). Ako je tumor velik, kemoterapija se daje kako bi se tumor smanjio prije operacije. Radioterapija se može dati nakon operacije.
  • Za tumore dijafragme: Nakon biopsije tumora slijedi kemoterapija i terapija zra?enjem kako bi se tumor smanjio. Operacija se može obaviti kasnije kako bi se uklonile sve preostale stanice raka.
  • Za tumore žu?nog mjehura ili žu?nih kanala: Nakon biopsije tumora slijedi kemoterapija i zra?enje.
  • Za tumore miši?a ili tkiva oko anusa ili izme?u vulve i anusa ili skrotuma i anusa: Operacija se izvodi kako bi se uklonio što ve?i dio tumora i neki obližnji limfni ?vorovi, nakon ?ega slijedi kemoterapija i terapija zra?enjem.

RABDOMIOSARKOM BUBREGA

  • Za tumore bubrega: Operacija  uklanjanja što ve?eg broja tumora. Mogu se dati i kemoterapija i terapija zra?enjem.

RABDOMIOSARKOM MOKRA?NOG MJEHURA ILI PROSTATE

  • Za tumore koji su samo na vrhu mjehura obavlja se operacija (široka lokalna ekscizija).
  • Za tumore prostate ili mjehura (osim vrha mjehura):

-Najprije se daju kemoterapija i radioterapija kako bi se tumor smanjio. Ako stanice raka ostanu nakon kemoterapije i radioterapije, ostatak tumora otklanja se operacijom. Operacija može uklju?ivati uklanjanje prostate, dijela mjehura ili eksenteracija zdjelice bez uklanjanja rektuma. (To može uklju?ivati uklanjanje donjeg crijeva i mokra?nog mjehura. U djevoj?ica se može ukloniti cerviks, vagina, jajnici i obližnji limfni ?vorovi).

-Najprije se daje kemoterapija kako bi se smanjio tumor. Nakon toga ide operacija uklanjanja tumora, ali ne i mjehura ili prostate. Interna ili vanjska terapija zra?enjem može se dati nakon operacije.

-Operacija za uklanjanje tumora, ali ne i mjehura ili prostate. Interna terapija zra?enjem daje se nakon operacije.

RABDOMIOSARKOM PODRU?JA U BLIZINI TESTISA

  • Operacija uklanjanja testisa i sjemenika. Limfni ?vorovi u stražnjem dijelu trbuha mogu se provjeriti na rak, osobito ako su limfni ?vorovi veliki ili je dijete starije od 10 godina.
  • Ako se tumor ne može potpuno ukloniti operacijom, može se uklju?iti radioterapija.

RABDOMIOSARKOM VULVE, VAGINE, MATERNICE, CERVIKSA ILI JAJNIKA

  • Za tumore vulve i vagine: Lije?enje može uklju?ivati kemoterapiju nakon koje slijedi operacija uklanjanja tumora. Interna ili vanjska terapija zra?enjem može se dati nakon operacije.
  • Za tumore uterusa: Lije?enje može uklju?ivati kemoterapiju sa ili bez zra?enja. Ponekad može biti potrebna operacija kako bi se uklonile sve preostale stanice raka.
  • Za tumore cerviksa: Lije?enje može uklju?ivati kemoterapiju nakon koje slijedi operacija za uklanjanje preostalog tumora.
  • Za tumore jajnika: Lije?enje može uklju?ivati kemoterapiju nakon koje slijedi operacija za uklanjanje preostalog tumora.

METASTATSKI RABDOMIOSARKOM

  • Lije?enje, kao što je kemoterapija, radijacijska terapija ili operacija uklanjanja tumora, koristi se za  mjesto gdje se tumor prvi put formirao. Ako se rak proširio na mozak, le?nu moždinu ili plu?a, terapija zra?enjem se tako?er može dati na mjesta gdje se rak proširio.
  • Klini?ko ispitivanje imunoterapije (terapija cjepivom).

REKLURENTNI ILI POVRATNI  RABDOMIOSARKOM DJE?JE DOBI

Mogu?nosti lije?enja refraktornog  rabdomiosarkoma u djetinjstvu temelje se na mnogim ?imbenicima, uklju?uju?i gdje se u tijelu rak vratio, kakvu vrstu lije?enja je dijete imalo prije i potrebe djeteta.

Lije?enje  rekurentnog rabdomiosarkoma kod djece može uklju?ivati jedno ili više sljede?eg:

  • Operacija.
  • Terapija radijacijom.
  • Kemoterapija.
  • Klini?ko ispitivanje ciljane terapije ili imunoterapije (sirolimus, ipilimumab, nivolumab ili pembrolizumab).
  • Klini?ko ispitivanje ciljane terapije s inhibitorom tirozin kinaze (MK-1775 ili kabozantinib-S-malatom) i kemoterapijom.
  • Klini?ko ispitivanje koje provjerava odre?ene promjene gena kao uzorak pacijentovog tumora. Vrsta ciljane terapije koja ?e se dati pacijentu ovisi o vrsti genskih promjena.

Multipli mijelom (plazmocitom)

Multipli mijelom  je progresivna zlo?udna bolest pri kojoj dolazi do nekontroliranog stvaranja plazma stanica u  koštanoj srži. 

Plazma stanice su stanice imunološkog sustava koje proizvode protutijela, koja pomažu tijelu da se bore protiv infekcije i bolesti. Multipli mijelom ili plazmocitom je bolest u kojoj se u u koštanoj srži stvara previše abnormalnih plazma stanica.

Abnormalne plazma stanice stvaraju  M proteine, abnormalna antitijela koja se nakupljaju u koštanoj srži i mogu uzrokovati zgušnjavanje krvi ili ošte?enje bubrega.

Abnormalne plazma  stanice mogu formirati tumore u kostima ili mekom tkivu. Kada postoji samo jedan tumor, bolest se naziva plazmacitom. Kada postoji više od jednog tumora, bolest se naziva multipli mijelom. Obje bolesti su zlo?udne.

Plazmocitom ne mora dugo vremena prouzrokovati nikakve simptome i znakove, a otkrije se ?esto tek kad je bolest uznapredovala. Multipli mijelom  može oslabiti kost, izazvati prevelik nivo kalcija u krvi i oštetiti bubrege i druge organe. Bol u kostima je ?est simptom uznapredovalog  multiplog mijeloma. Drugi znakovi i simptomi uklju?uju ?este infekcije, anemiju, krvarenje, uko?enost ili trnce i slabost.

Jedna vrsta benigne plazmatske neoplazme naziva se monoklonska gamapatija neodre?enog zna?aja (MGUS). U MGUS-u su niske razine M proteina i nema simptoma ili znakova ošte?enja tijela. U rijetkim slu?ajevima, MGUS može postati multipli mijelom.

Plazmocitom

U ovoj vrsti neoplazme plazma stanica, abnormalne plazma stanice nalaze se na jednom mjestu i tvore jedan tumor, nazvan plasmocitom. Ponekad se plasmocitom može izlije?iti. Postoje dvije vrste plasmocitoma.

  • U izoliranom plazmocitomu kosti, postoji jedan tumor plazma stanica u kosti, manje od 10% koštane srži se sastoji od plazma stanica, a nema drugih znakova raka. Plasmocitom kosti ?esto postaje multipli mijelom.
  • U ekstramedularnom plazmacitomu, postoji jedan tumor plazma  stanica u mekom tkivu, ali ne u kostima ili koštanoj srži. Ekstramedularni plazmocitomi obi?no nastaju u tkivima grla, tonzila i paranazalnih sinusa.

Znakovi i simptomi ovise o tome gdje je tumor.

  • U kostiju, plasmocitom može uzrokovati bol ili prijelom kosti.
  • U mekim tkivima, tumor može pritisnuti na obližnja podru?ja i uzrokovati bol ili druge probleme. Na primjer, plasmocitom u grlu može otežati gutanje.

Multipli mijelom

U multiplom mijelomu, abnormalne plazma stanice (mijelomske stanice) se nakupljaju u koštanoj srži i tvore tumore u mnogim kostima tijela. Ti tumori mogu onemogu?iti koštanu srž u proizvodnji dovoljno zdravih krvnih stanica. Normalno, koštana srž sadrži  mati?ne stanice (nezrele stanice) koje postaju tri vrste zrele krvne stanice:

  • Crvene krvne stanice koje nose kisik i druge tvari u sva tkiva tijela.
  • Bijele krvne stanice koje se bore protiv infekcije i bolesti.
  • Trombociti koji stvaraju krvne ugruške kako bi sprije?ili krvarenje.

Kako se pove?ava broj stanica mijeloma, stvara se manje crvenih krvnih stanica, bijelih krvnih stanica i trombocita. Mijelomske stanice tako?er ošte?uju i oslabljuju kost.

Simptomi

Ponekad multipli mijelom ne uzrokuje nikakve znakove ili simptome. Zove se tinjaju?i  multipli mijelom. Obi?no se otkriva nekim rutinskim krvnim testom. Znakovi i simptomi koji mogu biti uzrokovani multiplim mijelomom su sljede?i:

  • Bolovi u kostima, posebno u le?ima ili rebrima.
  • Lako nastajanje priloma kostiju.
  • Groznica bez poznatih razloga ili ?estih infekcija.
  • Lako nastajanje  modrica ili krvarenja.
  • Problemi s disanjem.
  • Slabost u rukama i nogama.
  • Umor

Tumor može oštetiti kost i uzrokovati hiperkalcemiju (previše kalcija u krvi). To može utjecati na mnoge organe u tijelu, uklju?uju?i bubrege, živce, srce, miši?e i probavni trakt, te uzrokovati ozbiljne zdravstvene probleme.

Hiperkalcemija može uzrokovati sljede?e znakove i simptome:

  • Gubitak apetita.
  • Mu?nina ili povra?anje.
  • Osje?aj že?i.
  • ?esto mokrenje.
  • Zatvor.
  • Umor.
  • Slabost miši?a.
  • Nemir.
  • Zbunjenost ili negativne misli.

Multipli mijelom i druge neoplazme plazma stanica mogu uzrokovati stanje koje se zove amiloidoza.

U rijetkim slu?ajevima, multipli mijelom može uzrokovati slabljenje perifernih živaca (živce koji nisu u mozgu ili le?noj moždini) i organa. To može biti uzrokovano amiloidozom. Proteinska antitijela  se nakupljaju u perifernim živcima i organima, kao što su bubreg i srce. To može uzrokovati da živci i organi postaju kruti i ne mogu raditi na na?in na koji trebaju.

Amiloidoza može uzrokovati sljede?e znakove i simptome:

  • Umor.
  • Ljubi?aste mrlje na koži.
  • Pove?ani jezik.
  • Proljev.
  • Oticanje uzrokovano teku?inom u tjelesnim tkivima.
  • Trnce u nogama i nogama.

Dijagnostika

* Fizikalni pregled i anamneza

* Ispitivanje imunoglobulina u krvi i urinu: mjere se beta-2-mikroglobulin, M protein, slobodni laki lanci imunoglobulina i drugi proteini koje proizvode stanica mijeloma. 

* Aspiracija koštane srži i biopsija

* Rendgensko snimanje kostiju

* Kompletna krvna slika (KKS) s diferencijalnom krvnom slikom (DKS)

* Biokemijske krvne pretrage

* 24-satni test urina: koli?ine proteina ve?a od normalne može biti znak multiplog mijeloma.

* MRI (magnetska rezonancija)

* CT sken-kompjuterizirana tomografija

* PET-CT sken

* Densitometrija kostiju 

Stadiji

Stadij I
*razina beta-2-mikroglobulina manja je od 3,5 mg / L;
*razina albumina je 3,5 g / dL ili više.

Stadij II
U stadiju II multiplog mijeloma razine beta-2-mikroglobulina i albumina su izme?u razine za stadij I i stadij III.

Stadij III
*U III stadiju multiplog mijeloma, razina beta-2-mikroglobulina u krvi je 5,5 mg / L ili više
*Visoke razine  laktat dehidrogenaze (LDH); ili
*odre?ene promjene u kromosomima.

Refraktorna neoplazma plazma stanica

O refraktornoj neoplazmi plazma stanica govorimo onda kad se broj plazma stanica i dalje pove?ava, unato? primljenoj terapiji.

Lije?enje

Pacijenti bez znakova ili simptoma možda ne?e trebati lije?enje. Kada se pojave znakovi ili simptomi, lije?enje multiplog mijeloma može se obaviti u fazama:

Indukcijska terapija

Indukcijska terapija je prva faza lije?enja. Njen cilj je smanjiti obim bolesti, a može uklju?ivati jedno ili više od sljede?eg:

  • Terapija kortikosteroidima.
  • Biološka terapija s lenalidomidom, pomalidomidom ili talidomidom.
  • Ciljana terapija s inhibitorima proteasoma (bortezomib, carfilzomib, ixazomib) ili monoklonalnim antitijelima (daratumumab i elotuzumab).
  • Kemoterapija.
  • Terapija inhibitorom histonske deacetilaze (s panobinostatom).
  • Klini?ko ispitivanje razli?itih kombinacija lije?enja.

Konsolidacijska kemoterapija

Konsolidacijska kemoterapija je druga faza lije?enja. Lije?enje u fazi konsolidacije ima za cilj ubiti sve preostale stanice raka. Nakon visokih doza kemoterapije visoke doze slijedi:

  • jedna autologna transplantacija mati?nih stanica, u kojoj se rabe pacijentove mati?ne stanice iz krvi ili koštane srži; ili
  • dvije autologne transplantacija mati?nih stanica nakon kojih slijedi autologna ili alogeni?na transplantacija mati?nih stanica, pri ?emu pacijent prima mati?ne stanice iz krvi ili koštane srži donora; ili
  • jedna transplantacija alogenih mati?nih stanica.

Terapija održavanja

Terapija održavanja ?esto se daje kako bi se bolest zadržala u remisiji duže vrijeme. U ovu svrhu izu?ava se nekoliko vrsta lije?enja,  uklju?uju?i sljede?e:

  • Kemoterapija.
  • Biološka terapija s interferonom.
  • Terapija kortikosteroidima.
  • Lenalidomid terapija.
  • Ciljana terapija s inhibitorom proteasoma (bortezomib).

Terapija refraktornog multiplog mijeloma

  • Oprezno ?ekanje pacijenata ?ija je bolest stabilna.
  • Druga?iji tretman od ve? dane terapije, za pacijente ?iji tumor je nastavio rasti tijekom lije?enja.
  • Klini?ko ispitivanje nove terapije.

Neuroblastom

Neuroblastom je rak nezrelih stanica živ?anog tkiva koji se naj?eš?e javlja kod male djece. Obi?no zapo?inje u nadbubrežnim žlijezdama, ali se može formirati u vratu, prsima, trbuhu i kralježnici. Nadbubrežne žlijezde proizvode važne hormone koji pomažu u kontroli otkucaja srca, krvnog tlaka, še?era u krvi i na?ina na koji tijelo reagira na stres.


Neuroblastom se može prona?i u nadbubrežnoj žlijezdi i u tkivu paraspinalnih živaca od vrata do zdjelice.

Neuroblastom naj?eš?e po?inje u djetinjstvu i može se dijagnosticirati ve? u prvom mjesecu života. Pronalazi se kada tumor po?ne rasti i uzrokovati znakove ili simptome. Ponekad se formira prije ro?enja i uo?i  se tijekom fetalnog ultrazvuka.

Prilok postavljanja dijagnoze neuroblastoma, on se naj?eš?e ve? proširio, metastazirao. Neuroblastom se naj?eš?e širi na limfne ?vorove, kosti, koštanu srž i jetru. Kod dojen?adi se širi i na kožu.

Genske mutacije koje pove?avaju rizik od neuroblastoma ponekad se naslje?uju (prenose s roditelja na dijete). U djece s mutacijom gena, neuroblastom se obi?no javlja u mla?oj dobi i može se formirati više od jednog tumora u nadbubrežnim žlijezdama.

Djecu s odre?enim genskim mutacijama i / ili nasljednim (nasljednim) sindromima treba provjeravati na znakove neuroblastoma sve dok ne navrše 10 godina. Mogu se koristiti sljede?a ispitivanja i postupci:

  • Ultrazvuk trbuha
  • Ispitivanje kateholamina u mokra?i: odnosno vanilmandeli?ne kiseline(VMA) i homovanili?ne kiseline (HVA), koje se stvaraju kad se kateholamini razgra?uju i otpuštaju u urin. Koli?ine VMA ili HVA ve?e od normalne koli?ine mogu biti znak neuroblastoma.
  • Rendgenski snimak prsnog koša

Simptomi

Naj?eš?i znakovi i simptomi neuroblastoma uzrokovani su rastom tumora i pritiskanjem na obližnja tkiva ili širenjem raka na kosti.

  • Izraslina (kvržica) u trbuhu, vratu ili prsima.
  • Ispup?ene o?i.
  • Tamni krugovi oko o?iju (“crne o?i”).
  • Bol u kostima.
  • Ote?eni želudac i poteško?e s disanjem (u dojen?adi).
  • Bezbolna, plavi?asta kvržica ispod kože (u dojen?adi).
  • Slabost ili paraliza (gubitak sposobnosti pokretanja dijela tijela).

Manje uobi?ajeni znakovi i simptomi neuroblastoma uklju?uju sljede?e:

  • Groznica.
  • Kratko?a daha.
  • Osje?aj umora.
  • Obi?na modrica ili krvarenje.
  • Petehije (to?kasta krvarenja ispod kože).
  • Visoki krvni tlak.
  • Teški vodenasti proljevi.
  • Hornerov sindrom (dlakavi kapak, sužena zjenica i manje znojenje s jedne strane lica).
  • Miši?ni gr?evi
  • Nekontrolirani pokreti o?iju.

Dijagnostika

* Fizikalni pregled i povijest bolesti

* Neurološki pregled: Niz testova za provjeru mozga, ki?mene moždine i funkcije živaca. Ispitivanjem se provjerava mentalno stanje osobe, koordinacija i sposobnost normalnog hodanja, te koliko dobro funkcioniraju miši?i, osjetila i refleksi.

* Ispitivanja kateholamina u mokra?i: tj. vanilmandeli?ne kiseline (VMA) i homovanili?ne kiseline (HVA), koje se stvaraju kad se kateholamini razgra?uju i otpuštaju u urin. Koli?ine VMA ili HVA ve?e od normalne koli?ine mogu biti znak neuroblastoma.

* RTG

* CT skeniranje (CAT scan)

* MRI (magnetska rezonancija) s gadolinijem 

* MIBG (metaiodobenzilguanidin) skeniranje: 

* Aspiracija i biopsija koštane srži

* Ultrazvu?ni pregled 

Na uzorku tkiva dobivenog biopsijom mogu se napraviti sljede?i testovi:

* Citogenetska analiza

* Svjetlosna mikroskopija

* Imunohistokemija

* Ispitivanje amplifikacije MYCN-a: Neuroblastom s amplifikacijom MYCN-a vjerojatnije ?e se brže širiti u tijelu i manja je vjerojatnost da ?e reagirati na lije?enje.

Prognoza

Prognoza (šansa oporavka) i mogu?nosti lije?enja ovise o sljede?em:

  • Dob djeteta u vrijeme postavljanja dijagnoze.
  • Djetetova rizi?na skupina.
  • Postojanje odre?enih genskih promjena.
  • Gdje se u tijelu  formirao tumor.
  • Histologija tumora (oblik, funkcija i struktura tumorskih stanica).
  • Postoji li rak u limfnim ?vorovima na istoj strani tijela kao primarni rak ili postoji rak u limfnim ?vorovima na suprotnoj strani tijela.
  • Kako tumor reagira na lije?enje.
  • Koliko je vremena prošlo izme?u dijagnoze i ponovnog pojavljivanja raka (za rekurentni  ili recidivni rak).

Na prognozu i mogu?nosti lije?enja neuroblastoma tako?er utje?e biologija tumora, koja uklju?uje:

  • Struktura tumorskih stanica.
  • Koliko su tumorske stanice razli?ite od normalnih stanica.
  • Kako brzo rastu tumorske stanice.
  • Da li tumor pokazuje MYCN amplifikaciju.
  • Da li tumor ima promjene u ALK genu.

Za biologiju tumora se kaže da je povoljna ili nepovoljna, ovisno o tim ?imbenicima. Povoljna biologija tumora zna?i da postoji ve?a vjerojatnost oporavka. Kod neke djece do 6 mjeseci, neuroblastom može nestati bez lije?enja. To se naziva spontana regresija. Dijete se pažljivo prati zbog znakova ili simptoma neuroblastoma. Lije?enje može biti potrebno ukoliko se pojave znakovi ili simptomi bolesti. 

Stadiji

STADIJ I

U stadiju I, tumor je samo u jednom podru?ju i cijeli tumor koji se može vidjeti potpuno je uklonjen tijekom operacije.

STADIJ II

Stadij II je podijeljen na stadije IIA i IIB.

  • Stadij IIA: Tumor je u samo jednom podru?ju i cijeli tumor koji se može vidjeti ne može se potpuno ukloniti tijekom operacije.
  • Stadij IIB: Tumor je u samo jednom podru?ju i cijeli tumor koji se može vidjeti može se potpuno ukloniti tijekom operacije, ali se stanice raka nalaze i u limfnim ?vorovima u blizini tumora.

STADIJ III

  • tumor se ne može potpuno ukloniti tijekom operacije i proširio se s jedne strane tijela na drugu stranu i može se proširiti na obližnje limfne ?vorove; ili
  • tumor je samo u jednom podru?ju, na jednoj strani tijela, ali se proširio na limfne ?vorove s druge strane tijela; ili
  • tumor je u sredini tijela i proširio se na tkiva ili limfne ?vorove na obje strane tijela, a ne može se ukloniti operacijom.

STADIJ IV

Stadij IV podijeljen je na stadije IV i IVS.

U stadiju IV: tumor se proširio na udaljene limfne ?vorove ili druge dijelove tijela.

U stadiju IVS:

  • dijete je mla?e od 12 mjeseci; i
  • rak se proširio na kožu, jetru i / ili koštanu srž; i
  • tumor je samo u jednom podru?ju i cijeli tumor koji se može vidjeti može se potpuno ukloniti tijekom operacije; i / ili
  • stanice raka se mogu na?i u limfnim ?vorovima blizu tumora.

Lije?enje

Za mnoge vrste raka, stadiji se koriste za planiranje lije?enja. Stadij neuroblastoma je jedan od faktora koji se koriste za odre?ivanje rizi?ne skupine. Ostali ?imbenici su dob djeteta, histologija i biologija tumora.

Tri su rizi?ne skupine: niski, srednji i visoki rizik. Neuroblastom s niskim i srednjim rizikom ima dobre izglede da bude izlije?en. Neuroblastom visokog rizika teško da se može izlije?iti.

* Promatranje ili opservacija

Opservacija je pažljivo pra?enje stanja pacijenta bez ikakvog lije?enja sve dok se ne pojave znakovi ili simptomi.

* Operativni zahvat

Operacija se koristi za lije?enje neuroblastoma, osim ako se proširio na druge dijelove tijela. Ovisno o tome gdje je tumor, uklonit ?e se onoliko tumora koliko je najsigurnije mogu?e. Ako se tumor ne može ukloniti, umjesto operacije se može napraviti biopsija.

* Radioterapija

* Jodna 131-MIBG terapija

Terapija jodom 131-MIBG je tretman radioaktivnim jodom. Radioaktivni jod se daje intravenskim putem i ulazi u krvotok koji prenosi zra?enje izravno na tumorske stanice. Radioaktivni jod se skuplja u stanicama neuroblastoma i ubija ih zra?enjem. Terapija jodom 131-MIBG ponekad se koristi za lije?enje neuroblastoma visokog rizika koji se vra?a nakon po?etnog lije?enja.

* Kemoterapija

Na?in primjene kemoterapije ovisi o vrsti lije?enog raka i rizi?noj skupini djeteta.

* Visoka doza kemoterapije i radioterapija sa spašavanjem mati?nih stanica

Visoka doza kemoterapije i radioterapija sa spašavanjem mati?nih stanica je na?in davanja visokih doza kemoterapije i radioterapije i zamjene mati?nih stanica stanica uništenih  lije?enjem visokorizi?nog neuroblastoma. Mati?ne stanice (nezrele krvne stanice) se uklanjaju iz krvi ili koštane srži pacijenta, zamrzavaju se i pohranjuju. Nakon što su kemoterapija i radioterapija završene, pohranjene mati?ne stanice se odmrznu i vrate pacijentu putem infuzije. Ove obnovljene mati?ne stanice izrastaju u (i obnavljaju) krvne stanice tijela.

Terapija održavanja se provodi nakon visokih doza kemoterapije i zra?enja i autologne transplantacije mati?nih stanica, kako bi se ubile stanice raka koje mogu ponovno rasti i uzrokovati povratak bolesti. Terapija održavanja se daje 6 mjeseci 

* Ciljana terapija

* Imunoterapija

Opcije lije?enja neuroblastoma

NEUROBLASTOM NISKOG RIZIKA

  • Operacija pra?ena promatranjem.
  • Kemoterapija sa ili bez operacije, za djecu sa simptomima, djeca ?iji je tumor nastavio rasti i ne može se ukloniti kirurškim zahvatom, ili djeca s nepovoljnom biologijom tumora.
  • Samo promatranje za djecu mla?u od 6 mjeseci s malim tumorima nadbubrežne žlijezde.
  • Samo promatranje za djecu koja nemaju znakove ili simptome neuroblastoma.
  • Radioterapija za lije?enje tumora koji uzrokuju ozbiljne probleme i ne reagiraju brzo na kemoterapiju ili operaciju.
  • Klini?ko ispitivanje lije?enja koje se temelji na odgovoru tumora na lije?enje i biologiji tumora.

NEUROBLASTOM SREDNJEG RIZIKA

  • Kemoterapija za djecu sa simptomima ili za smanjivanje tumora koji se ne može ukloniti operacijom. Operacija se može obaviti nakon kemoterapije.
  • Sama operacija za dojen?ad.
  • Samo promatranje za odre?enu dojen?ad.
  • Radioterapija za lije?enje tumora koji uzrokuju ozbiljne probleme i ne reagiraju brzo na kemoterapiju ili operaciju.
  • Radioterapija za tumore koji ne reagiraju na drugo lije?enje.
  • Klini?ko ispitivanje lije?enja koje se temelji na odgovoru tumora na lije?enje i biologiji tumora.

NEUROBLASTOM VISOKOG RIZIKA

  • Režim kombinirane kemoterapije, operacije, ?uvanja mati?nih stanica, radijacijske terapije i terapije monoklonalnim  antitijelima (dinutuximab) s interleukinom-2 (IL-2), faktorom stimulacije kolonija granulocita imakrofaga (GM-CSF) i izotretinoinom.
  • Klini?ko ispitivanje terapije jodom 131-MIBG ili ciljane terapije (crizotinib) i drugih tretmana.

STADIJ IVS NEUROBLASTOMA

  • Promatranje s potpornom njegom za odre?enu djecu koja imaju povoljnu biologiju tumora i nemaju znakova ili simptoma.
  • Kemoterapija, za djecu koja imaju znakove ili simptome neuroblastoma ili nepovoljnu biologiju tumora, ili za vrlo mladu dojen?ad.
  • Klini?ko ispitivanje lije?enja koje se temelji na odgovoru tumora na lije?enje i biologiji tumora.

REKURENTNI NEUROBLASTOM

Pacijenti koji su prvo lije?eni zbog niskorizi?nog neuroblastoma

Lije?enje rekurentnog neuroblastoma koji se nalazi samo u podru?ju gdje se rak primarno formirao može uklju?ivati sljede?e:

  • Operacija pra?ena promatranjem ili kemoterapijom.
  • Kemoterapija koja može uslijediti nakon operacije.

Lije?enje rekurentnog neuroblastoma koji se proširio na druge dijelove tijela može uklju?ivati sljede?e:

  • Promatranje.
  • Kemoterapija.
  • Operacija pra?ena kemoterapijom.
  • Lije?enje kao za novodijagnosticirane neuroblastome visokog rizika za djecu stariju od 1 godine.

Pacijenti su najprije lije?eni zbog neuroblastoma srednjeg rizika

Lije?enje rekurentnog neuroblastoma koji se nalazi samo u podru?ju gdje se rak primarno  formirao može uklju?ivati sljede?e:

  • Operacija koja može uslijediti nakon kemoterapije.
  • Lije?enje kao i za novo-dijagnosticirani neuroblastom visokog rizika za neuroblastom koji se proširio na druge dijelove tijela.

Pacijenti su prvo lije?eni zbog visokorizi?nog neuroblastoma

Lije?enje rekurentnog neuroblastoma može uklju?ivati sljede?e:

  • Kombinirana kemoterapija.
  • Terapija jodom 131-MIBG za ublažavanje simptoma i poboljšanje kvalitete života. Može se davati samostalno ili u kombinaciji s drugom terapijom ili prije pohranjivanja mati?nih stanica.
  • Drugi ciklus visokim dozama kemoterapije i pohranjivanje mati?nih stanica.
  • Ciljana terapija (crizotinib) za pacijente s promjenama ALK gena.

Bolesnici s rekurentnim neuroblastomom CNS-a (centralnog živ?anog sustava)

Lije?enje neuroblastoma koji se ponavlja (vra?a) u središnji živ?ani sustav (CNS; mozak i ki?mena moždina) može uklju?ivati sljede?e:

  • Operacija uklanjanja tumora u CNS-u nakon ?ega slijedi zra?enje.
  • Klini?ko ispitivanje nove terapije.

Leukemija vlasastih stanica (HCL-“hairy cell” leukemija) (triholeukemija)

Leukemija je rak krvnih stanica. Ve?ina krvnih stanica nastaje u koštanoj srži. U leukemiji, nezrele krvne stanice postaju stanice raka. Ove stanice ne funkcioniraju  na na?in na koji bi trebale i sabijaju  (potiskuju) zdrave krvne stanice u koštanoj srži.

Postoje razli?ite vrste leukemija  ovisno o vrsti krvnih stanica koje su  postale maligne. Na primjer, limfoblasti?na leukemija je rak limfoblasta (bijelih krvnih stanica koje se bore protiv infekcije). Bijele krvne stanice su naj?eš?i tip krvnih stanica koje se pretvaraju u stanice raka. No, i crvene krvne stanice (stanice koje nose kisik od plu?a do ostatka tijela) i trombociti (stanice koje sudjeluju u zgrušavanju krvi), tako?er mogu postati stanice raka.

Leukemije se naj?eš?e javljaju kod odraslih osoba starijih od 55 godina, a spadaju me?u naj?eš?i rak kod djece mla?e od 15 godina.

Leukemija može biti akutna ili kroni?na. Akutna leukemije je brzo rastu?i rak i obi?no se brzo i   pogoršava. Kroni?na leukemija je sporije rastu?i rak sa usporenom progresijom tijekom vremena. Lije?enje i prognoza bolesti ovise  o vrsti stanica iz kojih je leukemija nastala te o tome da li je akuta ili kroni?na.

Leukemija vlasastih stanica (HCL) je vrsta raka u kojem koštana srž proizvodi previše limfocita (tip bijelih krvnih stanica). ?eš?e javlja kod starijih muškaraca.

Leukemija vlasastih stanica je rak krvi i koštane srži. Bolest napreduje sporo ili uop?e ne napreduje. Bolest se naziva leukemija vlasastih  stanica, jer stanice leukemije izgledaju “dlakave” kada se gledaju pod mikroskopom.

Mati?na krvna stanica prolazi nekoliko koraka kako bi postala crvena krvna stanica, trombocit ili bijela krvna stanica.

Kod leukemije vlasastih stanica, previše mati?nih stanica postaje limfociti ( tip bijelih krvnih stanica). Ove stanice tako?er nazivamo leukemi?ne stanice. Ove leukemi?ne stanice ne mogu se dobro boriti protiv infekcije. Tako?er, budu?i da se broj leukemi?nih stanica pove?ava u krvi i koštanoj srži, postoji manje prostora za zdrave bijele i crvene krvne stanice te trombocite. To može uzrokovati infekciju, anemiju i lakše nastajanje  krvarenja. Neke stanice leukemije mogu sakupljati u slezeni i uzrokovati njeno pove?anje.

Simptomi

-slabost ili osje?aj umora
-vru?ica ili ?este infekcije
-lako nastajanje modrica ili krvarenja.
-pomanjkanje daha
-neobjašnjivi gubitak težine
-bol ili osje?aj puno?e ispod rebara
-bezbolni ?vori?i na vratu, pazuhu, trbuhu ili preponama 

Dijagnostika

* Fizikalni pregled i povijest bolesti

* Kompletna krvna slika (KKS) s diferencijalnom krvnom  slikom (DKS)

* Biokemijske krvne pretrage

* Aspiracija koštane srži i biopsija

* Citogenetska analiza

* Imunofenotipizacija

* Proto?na citometrija  

* Testiranje genskih mutacija

* CT sken-kompjuterizirana tomografija

Stadiji

1. Nelije?ena leukemija vlasastih stanica

Leukemija vlasastih stanica je nedavno dijagnosticirana i nije lije?ena osim simptomatski, tj. ublažavanjem znakova ili simptoma kao što su gubitak težine i infekcije. U nelije?enoj leukemiji vlasastih stanica pojavljuju se neki ili svi sljede?i parametri:
-Vlasaste stanice (leukemija) nalaze se u krvi i koštanoj srži.
-Broj crvenih krvnih stanica, bijelih krvnih stanica ili trombocita može biti manji od normale.
-Slezena može biti ve?a od normale. 


2. Progresivna leukemija vlasastih stanica

U progresivnoj leukemiji vlasastih stanica, leukemija je lije?ena bilo kemoterapijom ili splenektomijom (uklanjanje slezene) i pojavljuje se jedan ili oba sljede?a parametra:
-Postoji pove?anje broja vlasastih stanica u krvi ili koštanoj srži.
-Broj crvenih krvnih stanica, bijelih krvnih zrnaca ili krvnih plo?ica niži je od normale.

3. Refraktorna ili relapsna leukemija  vlasastih stanica

Relapsna ili refraktorna leukemija vlasastih stanica vratila se nakon lije?enja, što zna?i da nije bilo odgovora na lije?enje.

Lije?enje

* Nadzorno ili oprezno ?ekanje

* Kemoterapija

* Biološka terapija ili imunoterapija

* Kirurško lije?enje ( splenektomija- odstranjenje slezene)

* Ciljana terapija


Opcije lije?enja Leukemije vlasastih stanica po stadijima

1. Nelije?ena leukemija vlasastih stanica

Ako broj krvnih stanica pacijenata nije prenizak i nema znakova ili simptoma, lije?enje možda ne?e biti potrebno pa se pažljivo promatraju sve promjene pacijentovog stanja.  Ako broj krvnih stanica postane prenizak ili ako se pojave znakovi ili simptomi bolesti, po?etni tretman može uklju?ivati sljede?e:
    -kemoterapija
    -splenecktomija (kirurško odstranjenje slezene)

2. Progresivns leukemija vlasastih stanica


    -kemoterapija
    -biološka terapija
    -splenektomija (kirurško odstranjenje slezene)
    -klini?ko ispitivanje kemoterapije i ciljane terapije s monoklonalnim protutijelom (rituximab)

3. Relapsna ili refrakterna leukemija vlasastih stanica


    -kemoterapija
    -biološka terapija
    -ciljana terapija s monoklonalnim protutijelom (rituksimab).
    -visoke doze kemoterapije
    -klini?ko ispitivanje nove biološke terapije
    -klini?ko ispitivanje nove ciljane terapije
    -klini?ko ispitivanje kemoterapije i ciljane terapije s monoklonalnim protutijelom (rituximab).

Kroni?na mijeloi?na leukemija (KML)

Leukemija je rak krvnih stanica. Ve?ina krvnih stanica nastaje u koštanoj srži. U leukemiji, nezrele krvne stanice postaju stanice raka. Ove stanice ne funkcioniraju  na na?in na koji bi trebale i sabijaju  (potiskuju) zdrave krvne stanice u koštanoj srži.

Postoje razli?ite vrste leukemija  ovisno o vrsti krvnih stanica koje su  postale maligne. Na primjer, limfoblasti?na leukemija je rak limfoblasta (bijelih krvnih stanica koje se bore protiv infekcije). Bijele krvne stanice su naj?eš?i tip krvnih stanica koje se pretvaraju u stanice raka. No, i crvene krvne stanice (stanice koje nose kisik od plu?a do ostatka tijela) i trombociti (stanice koje sudjeluju u zgrušavanju krvi), tako?er mogu postati stanice raka.

Leukemije se naj?eš?e javljaju kod odraslih osoba starijih od 55 godina, a spadaju me?u naj?eš?i rak kod djece mla?e od 15 godina.

Leukemija može biti akutna ili kroni?na. Akutna leukemije je brzo rastu?i rak i obi?no se brzo i   pogoršava. Kroni?na leukemija je sporije rastu?i rak sa usporenom progresijom tijekom vremena. Lije?enje i prognoza bolesti ovise  o vrsti stanica iz kojih je leukemija nastala te o tome da li je akuta ili kroni?na.

Kroni?na mijeloi?na leukemija (KML) je vrsta raka kod koje koštana srž proizvodi previše bijelih krvnih stanica

Kroni?na mijeloi?na leukemija (tako?er poznata kao KML ili kroni?na granulocitna leukemija) je bolest krvi i koštane srži koja sporo  napreduje. Obi?no se javlja u srednjoj životnoj dobi ili poslije, vrlo rijetko kod djece.

 Mati?na krvna stanica prolazi nekoliko koraka kako bi postala crvena krvna stanica, trombocit ili bijela krvna stanica.

U KML, previše mati?nih krvnih stanica postaje vrsta bijelih krvnih stanica zvanih granulociti. Ovi granulociti su abnormalni i ne postaju zdrave bijele krvne stanice. Oni se tako?er nazivaju stanicama leukemije. Stanice leukemije mogu se nakupiti u krvi i koštanoj srži tako da postaje manje prostora za zdrave bijele krvne stanice, crvene krvne stanice i trombocite. Kada se to dogodi, može do?i do infekcije, anemije ili lakog nastajanja krvarenja.

Simptomi

Osje?aj  jakog umora

  • neobjašnjivi gubitak tjelesne  težine
  • no?no znojenje
  • groznica
  • bol ili osje?aj puno?e pod rebrima na lijevoj strani
  • ponekad KML ne uzrokuje nikakve simptome

Ve?ina ljudi s KML-om ima mutaciju gena (promjenu) koja se zove Philadelphia kromosom

Svaka stanica u tijelu sadrži DNA (genetski materijal) koja odre?uje kako stanica izgleda i djeluje. DNA se nalazi unutar kromosoma. U KML-u, dio DNA iz jednog kromosoma preseli se u drugi kromosom. Ova promjena naziva se “Philadelphia” kromosom. Rezultat toga je da koštana srž proizvodi enzim tirozin-kinazu, koji uzrokuje da previše mati?nih stanica postaju bijele krvne stanice (granulociti ili blasti).

“Philadelphia” kromosom  se ne prenosi sa roditelja na djecu.

Dijagnostika

* Fizikalni pregled i anamneza

* Kompletna krvna slika (KKS) s diferencijalnom krvnom slikom (DKS)

* Biokemijske krvne pretrage

* Aspiracija koštane srži i biopsija

* Citogenetska analiza

* FISH (fluorescentna in situ hibridizacija)

* Metoda reverzne transkripcije i lan?ana reakcija polimeraze (RT-PCR)

Stadiji 

Kroni?na mijeloi?na leukemija ima 3 faze

Broj blast stanica u krvi i koštanoj srži i težina znakova ili simptoma odre?uju fazu bolesti.

Kroni?na faza

U kroni?noj fazi KLM-a, manje od 10% stanica u krvi i koštanoj srži su blast stanice.

Faza akceleracije

U fazi akceleracije, 10% do 19% stanica u krvi i koštanoj srži su blast stanice.

Faza blastne krize (transformacije)

U fazi blastne krize KML-a, 20% ili više stanica u krvi ili koštanoj srži su blast stanice. Kada se tijekom ove faze pojavi umor, vru?ica i pove?ana slezena, to se zove blastna kriza.

Relaps (povratak bolesti) kroni?ne mijeloi?ne leukemije

O relapsu kroni?ne mijeloi?ne leukemije govorimo kada se broj stanica blasta pove?ava nakon perioda remisije bolesti.

Lije?enje

* Ciljana terapija
* Kemoterapija
* Biološka terapija ili imunoterapija
* Kemoterapija s transplantacijom mati?nih stanica

* Infuzija darivateljskih limfocita (DLI)

* Kirurško lije?enje: splenektomija- odstranjenje slezene

  1. Lije?enje kroni?ne mijeloi?ne leukemije po fazama bolesti
  2. Like?enje kroni?ne faze KML-a

-ciljana terapija s inhibitorom tirozin kinaze
-visoke doze kemoterapije s transplantacijom mati?nih stanica darivatelja
-kemoterapija
-splenektomija (kirurško odstranjenje slezene)
-klini?ko ispitivanje niskih doza kemoterapije s transplantacijom mati?nih stanica darivatelja
-klini?ko ispitivanje novog lije?enja.Važn

Lije?enje u fazi akceleracije KML-a

-transplantacija  mati?nih stanica darivatelja
-ciljana terapija s inhibitorom tirozin kinaze
-terapija inhibitorom tirozin kinaze nakon koje slijedi transplantacija mati?nih stanica darivatelja
-biološka terapija (interferon) sa ili bez kemoterapije
-visoke doze kemoterapije
-kemoterapija
-transfuzijska terapija koja zamjenjuje crvene krvne stanice, trombocite, a ponekad i bijele krvne stanice, ublažava simptome i poboljšava kvalitetu života
-klini?ko ispitivanje novog lije?enja

Lije?enje faze blastne krize KML-a

-kemoterapija pomo?u jednog ili više lijekova
-visoke doze kemoterapije
-transplantacija  mati?nih stanica darivatelja
-kemoterapija kao palijativna terapija za ublažavanje simptoma i poboljšanje kvalitete života
-klini?ko ispitivanje novog lije?enja

Lije?enje relapsa (povrata) KML-a

-ciljana terapija s inhibitorom tirozin kinaze
-transplantacija  mati?nih stanica darivatelja
-kemoterapija
-infuzija darivateljskih limfocita
-biološka terapija (interferon)
-klini?ko ispitivanje novih tipova ili ve?e doze ciljane terapije ili transplantacije mati?nih stanica darivatelja

Kroni?na limfocitna leukemija (KLL)

Leukemija je rak krvnih stanica. Ve?ina krvnih stanica nastaje u koštanoj srži. U leukemiji, nezrele krvne stanice postaju stanice raka. Ove stanice ne funkcioniraju  na na?in na koji bi trebale i sabijaju  (potiskuju) zdrave krvne stanice u koštanoj srži.

Postoje razli?ite vrste leukemija  ovisno o vrsti krvnih stanica koje su  postale maligne. Na primjer, limfoblasti?na leukemija je rak limfoblasta (bijelih krvnih stanica koje se bore protiv infekcije). Bijele krvne stanice su naj?eš?i tip krvnih stanica koje se pretvaraju u stanice raka. No, i crvene krvne stanice (stanice koje nose kisik od plu?a do ostatka tijela) i trombociti (stanice koje sudjeluju u zgrušavanju krvi), tako?er mogu postati stanice raka.

Leukemije se naj?eš?e javljaju kod odraslih osoba starijih od 55 godina, a spadaju me?u naj?eš?i rak kod djece mla?e od 15 godina.

Leukemija može biti akutna ili kroni?na. Akutna leukemije je brzo rastu?i rak i obi?no se brzo i   pogoršava. Kroni?na leukemija je sporije rastu?i rak sa usporenom progresijom tijekom vremena. Lije?enje i prognoza bolesti ovise  o vrsti stanica iz kojih je leukemija nastala te o tome da li je akuta ili kroni?na.

Kroni?na limfocitna leukemija (KLL) je bolest krvi i koštane srži koja sporo napreduje. CLL je jedna od naj?eš?ih vrsta leukemija  kod odraslih osoba. ?esto se javlja tijekom ili poslije srednje životne dobi. Rijetko se javlja kod djece. 

Mati?na krvna stanica prolazi nekoliko koraka kako bi postala crvena krvna stanica, trombocit ili bijela krvna stanica.

U KLL previše mati?nih krvnih stanica postaju abnormalni limfociti i ne postaju zdrave bijele krvne stanice. Abnormalni limfociti se mogu nazvati i stanicama leukemije. Takvi limfociti se ne mogu dobro boriti protiv infekcije. Tako?er, budu?i da se broj limfocita pove?ava u krvi i koštanoj srži, ima manje prostora za zdrave bijele krvne stanice, crvene krvne stanice i trombocite. To može uzrokovati infekciju, anemiju i lakše nastajanje krvarenja.

Faktori rizika

-srednja ili starija životna dob, muški rod, bijela rasa
-pojava kroni?ne limfocitne leukemije ili raka limfnog sustava u obitelji
-prisutnost bolesti me?u rodbinom ruskih ili isto?noeuropskih Židova 

Simptomi

-bezbolno oticanje limfnih ?vorova na vratu, pazuhu, trbuhu ili preponama
-osje?aj jakog umora
-bol ili osje?aj puno?e pod rebrima
-vru?ica i infekcija
-neobjašnjivi gubitak težine 

Dijagnostika

* Fizikalni pregled i povijest bolesti

* Kompletna krvna slika (KKS) s diferencijalnom krvnom  slikom (DKS)

* Imunofenotipizacija

* FISH (fluorescentna in situ hibridizacija) 

* Proto?na citometrija 

* IgVH mutacioni test

* Aspiracija koštane srži i biopsija

U postupku odre?ivanja stadija kroni?ne limfocitne leukemije koriste se:

* Rendgen prsnog koša

* MRI (magnetska rezonancija)

* CT sken-kompjuterizirana tomografija

* PET-CT sken

* Biokemijske krvne pretrage

* Antiglobulinski test (AGT)

Stadiji

Stadij 0

U stadiju 0 kroni?ne limfocitne leukemije, previše je limfocita u krvi, ali nema drugih znakova ili simptoma leukemije. U stadiju 0 kroni?na limfocitna leukemija sporo napreduje.

Stadij I

U stadiju I kroni?ne limfocitne leukemije, previše je limfocita u krvi i limfni ?vorovi su ve?i  nego normalno.

Stadij II

U stadiju II kroni?ne limfocitne leukemije, u krvi ima previše limfocita, jetra, slezena i limfni ?vorovi su ve?i nego normalno.

Stadij III

U stadiju III kroni?ne limfocitne leukemije, u krvi ima previše limfocita i crvenih krvnih stanica. Limfni ?vorovi, jetra, slezena mogu biti ve?i nego normalno.

Stadij IV

U stadiju IV kroni?ne limfocitne leukemije, u krvi je previše limfocita, a premalo trombocita. Limfni ?vorovi, jetra ili slezena mogu biti ve?i nego normalno i može biti previše crvenih krvnih stanica.

Refraktorna kroni?na limfocitna leukemija

Refraktorna kroni?na limfocitna leukemija je ona koja ne reagira na terapiju.

Lije?enje

* Nadzorno ili oprezno ?ekanje:pažljivo prati stanje pacijenta bez ikakvog lije?enja dok se znakovi ili simptomi ne pojave ili se promijene.

* Radioterapija

* Kemoterapija

* Kirurško lije?enje: splenektomija- odstranjenje slezene

* Ciljana terapijama

* Kemoterapija s transplantacijom mati?nih stanica

* Biološka terapija ili imunoterapijama

* CAR-T stani?na terapija (CAR- chimeric antigen receptor) 

Opcije lije?enja po stadijima KLL-a

Stadij 0 kroni?ne limfocitne leukemije

Lije?enje stadija 0 kroni?ne limfati?ne leukemije obi?no se svodi na nadzor i oprezno ?ekanje.

Stadiji I, II, III i IV kroni?ne limfocitne leukemije
-pažljivo ?ekanje i promatranje kad postoji samo nekoliko znakova ili simptoma
-ciljana terapija s monoklonalnim antitijelom, inhibitorom tirozin kinaze ili BCL2 inhibitorom
-kemoterapija s jednim ili više lijekova, sa ili bez steroida ili terapije monoklonalnim antitijelima
-niska doza terapije vanjskim zra?enjem na podru?ja tijela gdje se nalazi rak, kao što su slezena ili limfni ?vorovi
-klini?ko ispitivanje primjene kemoterapije i biološke terapije s transplantacijom mati?nih stanica
-klini?ko ispitivanje novih metoda lije?enja

Opcije lije?enja  refraktorne kroni?ne limfocitne leukemije
-ponoviti lije?enje terapijom monoklonalnim protutijelima i kombiniranom kemoterapijom
-klini?ko ispitivanje kemoterapije s transplantacijom mati?nih stanica
-klini?ko ispitivanje novih metoda lije?enja

Akutna mijeloi?na leukemija (AML) u dje?joj dobi

Leukemija je rak krvnih stanica. Ve?ina krvnih stanica nastaje u koštanoj srži. U leukemiji, nezrele krvne stanice postaju stanice raka. Ove stanice ne funkcioniraju  na na?in na koji bi trebale i sabijaju  (potiskuju) zdrave krvne stanice u koštanoj srži.

Postoje razli?ite vrste leukemija  ovisno o vrsti krvnih stanica koje su  postale maligne. Na primjer, limfoblasti?na leukemija je rak limfoblasta (bijelih krvnih stanica koje se bore protiv infekcije). Bijele krvne stanice su naj?eš?i tip krvnih stanica koje se pretvaraju u stanice raka. No, i crvene krvne stanice (stanice koje nose kisik od plu?a do ostatka tijela) i trombociti (stanice koje sudjeluju u zgrušavanju krvi), tako?er mogu postati stanice raka.

Leukemije se naj?eš?e javljaju kod odraslih osoba starijih od 55 godina, a spadaju me?u naj?eš?i rak kod djece mla?e od 15 godina.

Leukemija može biti akutna ili kroni?na. Akutna leukemije je brzo rastu?i rak i obi?no se brzo i   pogoršava. Kroni?na leukemija je sporije rastu?i rak sa usporenom progresijom tijekom vremena. Lije?enje i prognoza bolesti ovise  o vrsti stanica iz kojih je leukemija nastala te o tome da li je akuta ili kroni?na.

Akutna mijeloi?na leukemija (AML) u djetinjstvu je rak krvi i koštane srži. AML se tako?er naziva akutna mijelogena leukemija, akutna mijeloblasti?na leukemija, akutna granulocitna leukemija i akutna non-limfocitna leukemija. Akutna bolest se brzo pogoršava ukoliko se ne lije?i. Kroni?ni oblik bolesti obi?no sporije napreduje.

Normalno, koštanu srž ?ine mati?ne krvne stanice (nezrele stanica) koje postaju zrelim krvnim stanicama tijekom vremena. Mati?na krvna stanica može postati mijeloidna mati?na stanica ili limfoidna mati?na stanica. Limfoidna mati?na stanica postaje bijela krvna stanica.

Od mijeloidnih mati?nih stanica nastaje jedna od tri vrste zrelih krvnih stanica:

  • Crvene krvne stanice koje nose kisik i druge tvari u sva tkiva tijela.
  • Trombociti koji stvaraju krvne ugruške da se zaustavi krvarenje.
  • Granulociti (bijele krvne stanice) koji se bore protiv infekcije i bolesti

Limfoidna  mati?na stanica postaje limfoblastna stanica, a zatim jedna od tri vrste limfocita (bijele krvne stanice):

  • B limfociti koji stvaraju protutijela koja pomažu u borbi protiv infekcije.

U AML, mijeloidne mati?ne stanice obi?no postaju tip nezrelih bijelih krvnih stanica zvanih mijeloblasti . Mijeloblasti ili stanice leukemije u AML su abnormalni i ne postaju zdrave bijele krvne stanice. Stanice leukemije mogu se nakupiti u krvi i koštanoj srži tako da postoji manje prostora za zdrave bijele krvne stanice, crvene krvne stanice i trombocite. Kada se to dogodi, može do?i do infekcije, anemije ili lakog nastajanja  krvarenja. Stanice leukemije mogu se proširiti izvan krvi u druge dijelove tijela, uklju?uju?i središnji živ?ani sustav (mozak i ki?mena moždina), kožu i desni. Ponekad stanice leukemije tvore ?vrsti tumor zvan granulocitni sarkom ili klorom. 

Faktori rizika

  • Imati brata ili sestru, posebno blizanku ili blizanca, s leukemijom
  • Biti izložen dimu cigareta ili alkoholu prije ro?enja.
  • Bolovati u prošlosti od aplasti?ne anemije.
  • Bolovati u prošlosti od MDS-a ili imati MDS u obiteljskaoj povijesti bolesti.
  • Imati obiteljsku povijest AML-a.
  • Lije?enje kemoterapijom ili zra?enjem u prošlosti.
  • Biti izložen ioniziraju?em zra?enju ili kemikalijama kao što je benzen.
  • Imati odre?ene genetske poreme?aje, kao što su:

             -Downov sindrom
            -Fanconijeva anemija
            -Neurofibromatoza tip 1
            -Noonanov sindrom
            -Shwachman-Diamondov sindrom

Simptomi

  • Vru?ica s infekcijom ili bez nje.
  • No?no znojenje.
  • Pomanjkanje daha.
  • Slabost ili osje?aj umora.
  • Lako nastajanje  modrica ili krvarenja.
  • Petehije (to?kasta krvarenja u koži).
  • Bol u kostima ili zglobovima.
  • Bol ili osje?aj puno?e ispod rebara.
  • Bezbolne ?vori?e na vratu, u pazuhu, trbuhu, preponama ili drugim dijelovima tijela. U AML dje?je dobi ovi ?vori?i, zvani leukemija cutis, mogu biti plave ili ljubi?aste boje.
  • Bezbolne ?vori?i se ponekad mogu na?i i oko o?iju. Nazvaju se  kloromi, a ponekad se vide u AML dje?je dobi i mogu biti plavo-zelene boje.
  • Osip na koži sli?an ekcemima.

Dijagnostika

* Fizikalni pregled i povijest bolesti

* Kompletna krvna slika (KKS)

* Razmaz periferne krvi

* Biokemijske krvne pretrage

* Rendgensko snimanje prsnog koša

* Biopsija

* Aspiracija koštane srži i biopsija

* Citogenetska analiza

* FISH (fluorescentna in situ hibridizacija)

* Imunofenotipizacija

* Molekularno testiranje

* Lumbalna punkcija

Lije?enje

* Kemoterapija ( uklju?uju?i i intratekalnu kemoterapiju)

* Radioterapija

* Transplantacija mati?nih stanicam

* Ciljana terapijama

* Druge terapije lijekovima

Lije?enje AML dje?je dobi obavlja se u fazama:

1. Indukcija remisije: Ovo je prva faza lije?enja. Cilj je ubiti stanice leukemije u krvi i koštanoj srži. Ovo dovodi leukemiju u remisiju.

2. Konsolidacija: Ovo je druga faza lije?enja. Po?inje nakon što je leukemija u remisiji. Cilj terapije konsolidacije jest ubiti bilo koju stanice leukemije koja ostaje u tijelu i može  uzrokovati recidiv.

CNS profilaksa– može se dati tijekom faze indukcijske terapije. Budu?i da standardne doze kemoterapije ne mogu dose?i stanice leukemije u CNS (mozak i le?na moždina), stanice su u mogu?nosti prona?i uto?ište (sakriti) u CNS-u. Intratekalna kemoterapija može do?i do stanica leukemije u CNS-u. Daje se da ubije stanice leukemije i smanjuje mogu?nost da se leukemija vrati.

Potporna skrb

Potporna skrb daje se za ublažavanje simptoma  uzrokovanih boleš?u ili njenim lije?enjem. Pomo?na njega može uklju?ivati sljede?e:

* Transfuzijska terapija: na?in davanja crvenih krvnih stanica, bijelih krvnih stanica ili trombocita za zamjenu krvnih stanica uništenih boleš?u ili lije?enjem raka. Krv može biti donirana od druge osobe ili je možda bila uzeta ranije od pacijenta i pohranjena do potrebnog momenta.

* Terapija lijekovima: kao što su antibiotici ili protugljivi?ni lijekovi.

* Leukafereza: Postupak u kojem se koristi posebni stroj za odvajanje bijelih krvnih stanica iz krvi. Krv je uzeta od pacijenta i stavljena kroz separator krvnih stanica gdje su uklonjene bijele krvne stanice. Ostatak krvi se zatim vra?a u krvotok pacijenta.

Akutna mijeloi?na leukemija (AML) odraslih osoba

Leukemija je rak krvnih stanica. Ve?ina krvnih stanica nastaje u koštanoj srži. U leukemiji, nezrele krvne stanice postaju stanice raka. Ove stanice ne funkcioniraju  na na?in na koji bi trebale i sabijaju  (potiskuju) zdrave krvne stanice u koštanoj srži.

Postoje razli?ite vrste leukemija  ovisno o vrsti krvnih stanica koje su  postale maligne. Na primjer, limfoblasti?na leukemija je rak limfoblasta (bijelih krvnih stanica koje se bore protiv infekcije). Bijele krvne stanice su naj?eš?i tip krvnih stanica koje se pretvaraju u stanice raka. No, i crvene krvne stanice (stanice koje nose kisik od plu?a do ostatka tijela) i trombociti (stanice koje sudjeluju u zgrušavanju krvi), tako?er mogu postati stanice raka.

Leukemije se naj?eš?e javljaju kod odraslih osoba starijih od 55 godina, a spadaju me?u naj?eš?i rak kod djece mla?e od 15 godina.

Leukemija može biti akutna ili kroni?na. Akutna leukemije je brzo rastu?i rak i obi?no se brzo i   pogoršava. Kroni?na leukemija je sporije rastu?i rak sa usporenom progresijom tijekom vremena. Lije?enje i prognoza bolesti ovise  o vrsti stanica iz kojih je leukemija nastala te o tome da li je akuta ili kroni?na.

Akutna mijeloi?na leukemija (AML odraslih je vrsta raka kod koje koštana srž proizvodi abnormalne mijeloblaste (tip bijelih krvnih stanica), crvene krvne stanice ili trombocite.

Mijeloblasti u AML su abnormalni i ne postaju zdrave bijele krvne stanice. Ponekad u AML, previše mati?nih stanica postanu abnormalne crvene krvne stanice ili krvne plo?ice-trombociti. Ove abnormalne bijele krvne stanice, crvene krvne stanice ili trombociti se nazivaju i stanice leukemije ili blasti. Stanice leukemije mogu se nakupiti u koštanoj srži i krvi tako da postoji manje prostora za zdrave bijele krvne stanice, crvene krvne stanice i trombocite. Kada se to dogodi, može do?i do infekcije, anemije ili lakog krvarenja. Stanice leukemije mogu se proširiti izvan krvi u druge dijelove tijela, uklju?uju?i središnji živ?ani sustav (mozak i ki?mena moždina), kožu i desni. 

Ova vrsta raka obi?no se brže pogoršava ako se ne lije?i. To je naj?eš?i tip akutne leukemije kod odraslih osoba. AML se tako?er naziva akutna mijelogena leukemija, akutna mijeloblasti?na leukemija, akutna granulocitna leukemija i akutna non-limfocitna leukemija. 

Faktori rizika

  • Pušenje, pogotovo nakon 60 godina
  • Muški spol
  • Lije?enje kemoterapijom ili zra?enjem u prošlosti
  • Lije?enje od ALL-a u djetinjstvu
  • Izloženost nuklearnom  zra?enju (npr. atomska bomba) ili benzenima
  • Mijelodisplasti?nog sindrom

Simptomi

  • Pomanjkanje daha.
  • Groznica
  • Lako nastajanje  modrica ili krvarenja.
  • Petehije (to?kasta krvarenja u koži).
  • Slabost ili osje?aj umora.
  • Gubitak težine ili gubitak apetita.

Dijagnostika

* Fizikalni pregled i povijest bolesti

* Kompletna krvna slika (KKS)

* Biokemijske krvne pretrage

* Razmaz periferne krvi

* Aspiracija koštane srži i biopsija

* Citogenetska analiza

* Imunofenotipizacija

* Metoda reverzne transkripcije i lan?ana reakcija polimeraze (RT-PCR)

* Lumbalna punkcija

* CT sken-kompjuterizirana tomografija 

Stadiji

Ne postoji standardni sustav odre?ivanja stadija AML-a kod odrasle osobe.

Bolest se opisuje kao netretirana ili nelije?ena, u remisiji  ili rekurentna (povratna).

1. Nelije?ena AML odrasle osobe

AML je novo dijagnosticirana i nije lije?ena  osim ublažavanja  znakova i simptoma kao što su temperatura, krvarenje ili bol.

  • Kompletna krvna slika je abnormalna.
  • Više od 20% stanica u koštanoj srži su blasti (stanice leukemije).
  • Postoje znakovi i simptomi leukemije.

2. AML odrasle osobe u remisiji

U odraslih AML-a odraslih u remisiji, bolest je lije?ena, a nalazi su sljede?i:

  • Kompletna krvna slika je normalna.
  • Manje od 5% stanica u koštanoj srži su blasti (stanice leukemije).
  • Nema znakova ili simptoma leukemije u mozgu i kralježni?noj moždini ili drugdje u tijelu.

3. Povratna ili rekurentna AML kod odraslih pacijenata

Povratna  AML je rak koji se ponovo pojavio (vratio se) nakon lije?enja. AML se može vratiti u krv ili koštanu srž.

Lije?enje

  • Lije?enje AML-a odraslih obi?no ima 2 faze.
  • Koriste se ?etiri vrste standardnih terapijskih postupaka:

      -kemoterapija
      -terapija radijacijom
      -transplantacija mati?nih stanica
      -druge terapije lijekovima

  • Nove vrste lije?enja se ispituju u klini?kim ispitivanjima:

      -Ciljana terapija

  • Pacijenti mogu razmisliti o sudjelovanju u klini?kom ispitivanju.

Lije?enje AML-a odraslih obi?no ima 2 faze

1. Indukcijska ili uvodna terapija za postizanje ili uvo?enje bolesnika u  remisiju: Ovo je prva faza lije?enja. Cilj je ubiti stanice leukemije u krvi i koštanoj srži. Ovo stavlja leukemiju u remisiju.

2. Terapija  nakon postizanja remisije: Ovo je druga faza lije?enja. Po?inje nakon što je leukemija u remisiji. Cilj terapije nakon postizanja remisije je da ubije preostale stanice leukemije koje možda ne?e biti aktivne, ali bi mogle po?eti rasti  i izazvati recidiv. Ova faza se tako?er naziva i terapija održavanja remisije.

Mogu?nosti lije?enja akutne mijeloi?ne leukemije odrasle osobe

Netretirana akutna mijeloi?na leukemija kod odraslih osoba

Standardno lije?enje netretirane  akutne mijeloi?ne leukemije (AML) tijekom faze indukcije remisije ovisi o podtipu AML-a i može uklju?ivati sljede?e:

  • Kombinirana kemoterapija.
  • Visoke doze kombinirane kemoterapije
  • Niske doze kemoterapije
  • Intratekalna kemoterapija.
  • All-transretinoi?na kiselina (ATRA) plus arsen trioksid za lije?enje akutne promijelocitne leukemije (APL).
  • Kombinacija ATRA terapije i kemoterapija nakon ?ega se daje arsenov trioksid za lije?enje APL.

Akutna mijeloi?na leukemija odraslih u remisiji

Lije?enje AML-a odraslih tijekom faze remisije ovisi o podtipu AML-a i može uklju?ivati sljede?e:

  • Kombinirana kemoterapija.
  • Kemoterapija visoke doze, sa ili bez terapije zra?enjem, i transplantacija pacijentovih mati?nih stanica.
  • Kemoterapija visoke doze i presa?ivanje donorskih mati?nih stanica.
  • Klini?ko ispitivanje arsenovog trioksida.

Povratna ili rekurentna  akutna mijeloi?na leukemija kod odraslih osoba

Nema standardnog tretmana za povratnu AML. Lije?enje ovisi o podtipu AML i može uklju?ivati sljede?e:

  • Kombinirana kemoterapija.
  • Ciljana terapija s monoklonskim protutijelima.
  • Transplantacija mati?nih stanica.
  • Terapija arsenovim trioksidom.
  • Klini?ko ispitivanje terapije arsenovim trioksidom nakon kojeg slijedi transplantacija mati?nih stanica.

Akutna limfocitna leukemija (ALL) u dje?joj dobi

Akutna limfocitna  leukemija u dje?joj dobi (ALL) je vrsta raka u kojem koštana srž stvara previše nezrelih limfocita (tip bijelih krvnih stanica). Akutna limfocitna leukemija u dje?joj dobi (ALL) je rak krvi i koštane srži. Ukoliko se ne lije?i, bolest brzo napreduje. ALL je naj?eš?i tip raka kod djece. 

U zdravog djeteta, koštanu srž ?ine mati?ne krvne stanice (nezrele stanice) koje postaju zrelim krvnim stanicama tijekom vremena. Mati?na krvna stanica može postati mijeloidna mati?na stanica ili limfoidna mati?na stanica.

Od mijeloidnih mati?nih stanica nastaje jedna od tri vrste zrelih krvnih stanica:

  • Crvene krvne stanice koje nose kisik i druge tvari u sva tkiva tijela.
  • Trombociti koji stvaraju krvne ugruške da se zaustavi krvarenje.
  • Granulociti (bijele krvne stanice) koji se bore protiv infekcije i bolesti.

Limfoidna  mati?na stanica postaje limfoblastna stanica, a zatim jedna od tri vrste limfocita (bijele krvne stanice):

  • B limfociti koji stvaraju protutijela koja pomažu u borbi protiv infekcije.
  • T limfociti koji pomažu B limfocitima stvarati protutijela koja pomažu u borbi protiv infekcije.
  • Prirodne stanice ubojica koje napadaju stanice raka i viruse.

Kod ALL-a djece , veliki broj mati?nih stanica postaju limfoblasti, odnosno nezreli B ili T limfociti. Ove stanice nazivamo i leukemi?ne stanice. Ove leukemi?ne stanice ne mogu se dobro boriti protiv infekcije. Tako?er, budu?i da se broj leukemi?nih stanica pove?ava u krvi i koštanoj srži, postoji manje prostora za zdrave bijele i crvene krvne stanice te trombocite. To može prouzrokovati infekcije, anemiju i lakše nastajanje krvarenja. 

Faktori rizika

-Izloženost rendgenskom zra?enju prije ro?enja
-Izlaganje zra?enju tijekom života
-Prethodna lije?enja kemoterapijom
-Odre?eni genetski poreme?aje, kao što su:

                 -Downov sindrom
                  -Neurofibromatoza tipa 1
                  -Bloomov sindrom
                  -Fanconijeva anemija
                  -Ataksija-teleangiektazija
                  -Li-Fraumeni sindrom.
                  -Nedostatak MMR (mismatch repair- sposobnost DNK da izbjegne greške     pri replikaciji)- odnosno mutacije u odre?enim genima koje zaustavljaju DNK da se popravlja, što dovodi do nastanka raka u ranoj dobi.

Simptomi

-groznica
-lagano nastajanje modrica i krvarenja
-petehije (to?kasta krvarenja u koži)
-bol u zglobovima ili kostima
-bezbolne kvržice na vratu, pazuhu, trbuhu ili preponama
-bol ili osje?aj puno?e ispod rebara
-bljedilo kože, slabost i osje?aj umora
-gubitak apetita 

Dijagnostika

* Fizikalni pregled i povijest bolesti

* Kompletna krvna slika (KKS) s diferencijalnom krvnom  slikom (DKS)

* Biokemijske krvne pretrage

* Razmaz periferne krvi: Postupak u kojem se provjerava uzorak krvi za blast stanice, broj i vrste bijelih krvnih stanica, broj trombocita i promjene u obliku, veli?ini i broju krvnih stanica.

* Aspiracija koštane srži i biopsija

* Citogenetska analiza: laboratorijski test u kojem se stanice u uzorku krvi ili koštane srži promatraju pod mikroskopom kako bi se utvrdilo postoje li odre?ene promjene u kromosomima limfocita. Na primjer, u Philadelphia kromosom  pozitivnoj  ALL,  dio jednog kromosoma  premiješta na drugi kromosom.

* Imunofenotipizacija

* RTG prsnog koša

* Lumbalna punkcija

Lije?enje

* Kemoterapija

Na?in na koji se kemoterapija daje ovisi u kojoj je djete rizi?noj skupini. Djeca s visokorizi?nim ALL-om dobivaju više vrsta lijekova protiv raka i ve?e doze lijekova nego djeca sa standardnim rizikom ALL-a. Intratekalna kemoterapija može se koristiti za lije?enje ALL-a dje?je dobi koja se proširila ili se može proširiti na mozak i le?nu moždinu. 

* Radioterapija

Na?in na koji se daje terapija zra?enjem ovisi o vrsti raka koji se lije?i. Vanjska radioterapija može se koristiti za lije?enje ALL-a dje?je dobi koja se proširila ili se može proširiti na mozak i le?nu moždinu ili testise. Tako?er se može koristiti za pripremu koštane srži za transplantaciju mati?nih stanica. 

* CAR T-stani?na terapija (CAR-chimeric antigen receptor)

* Transplantacija mati?nih stanica

U dje?joj dobi postoje tri rizi?ne grupe što se koristi za planiranje lije?enja:

  1. Standardni (niski) rizik: Uklju?uje djecu u dobi od 1 do mla?e od 10 godina koji imaju broj bijelih krvnih zrnaca manji od 50.000 / ?L u vrijeme dijagnoze.
  1. Visoki rizik: Uklju?uje djecu od 10 i više godina i / ili djecu s brojem bijelih krvnih stanica od 50.000 / ?L ili više u vrijeme dijagnoze.
  1. Vrlo visoki rizik: Uklju?uje djecu mla?u od 1. godine, djecu s odre?enim promjenama u genima, djecu koja imaju spor odgovor na po?etno lije?enje i djecu koja još uvijek imaju znakove leukemije nakon prva 4 tjedna lije?enja.

Važno je znati u koju grupu rizika dijete spada kako bi se planiralo lije?enje. Visokorizi?na ili vrlo  visokorizi?na djeca sa ALL-om obi?no dobivaju više vrsta antitumorskih lijekova i / ili ve?e doze lijekova protiv raka nego djeca sa standardnim rizikom za ALL. 

Lije?enje ALL-a dje?je dobi se vrši u fazama:

Indukcija remisije: Ovo je prva faza lije?enja. Cilj je ubiti stanice leukemije u krvi i koštanoj srži. Ovo dovodi leukemiju u remisiju.

Konsolidacija: Ovo je druga faza lije?enja. Po?inje nakon što je leukemija u remisiji. Cilj terapije konsolidacije jest ubiti bilo koju stanice leukemije koja ostaje u tijelu i koja može  uzrokovati recidiv.

Održavanje: Ovo je tre?a faza lije?enja. Cilj je ubiti sve preostale stanice leukemije koje mogu ponovno po?eti rasti i uzrokovati recidiv. Terapija se obi?no daje u nižim dozama od onih koje se koriste tijekom indukcije remisije i faze konsolidacije. Neuzimanje terapije propisane od strane lije?nika tijekom terapije održavanja pove?ava vjerojatnost da ?e se rak vratiti. Ovo se naziva i faza kontinuiranog održavanja.

Opcije lije?enja po rizi?nim skupinama:

  1. 1. Novodijagnosticirana akutna limfocitna leukemija standardnog rizika u dje?joj dobi

Lije?enje standardno rizi?ne akutne limfocitne leukemije u dje?joj dobi (ALL) tijekom indukcije, konsolidacije i faze održavanja remisije uvijek uklju?uje kombiniranu kemoterapiju. Kada su djeca u remisiji nakon indukcijske terapije, može se provesti transplantacija mati?nih stanica pomo?u mati?nih stanica od donora. Kada djeca nisu u remisiji nakon indukcijske terapije, daljnje lije?enje je obi?no isto ono koje se daje djeci s visokorizi?nim ALL-om. Intratekalna kemoterapija daje se za spre?avanje širenja stanica leukemije u mozak i le?nu moždinu.

2. Novodijagnosticirana visokorizi?na akutna limfocitna leukemija u dje?joj dobi

Lije?enje visokorizi?ne akutne limfocitne leukemije u djetinjstvu (ALL) tijekom indukcije, konsolidacije  i faze održavanja remisije uvijek uklju?uje kombiniranu kemoterapiju. Djeca u visokorizi?noj skupini ALL-a  dobivaju više vrsta antitumorskih lijekova i ve?e doze lijekova protiv raka, osobito tijekom faze konsolidacije od djece u standardnoj rizi?noj skupini. 

Intratekalna i sistemska kemoterapija daju se kako bi se sprije?ilo ili lije?ilo širenje stanica leukemije u mozak i le?nu moždinu. Ponekad se tako?er primjenjuje terapija zra?enja  mozga.

Tretmani koji se prou?avaju u klini?kim ispitivanjima za visoko rizi?ne ALL uklju?uju nove kemoterapijske režime s ili bez ciljane terapije ili presa?ivanja mati?nih stanica.

3. Novodijagnosticirana akutna limfocitna leukemija u dje?joj dobi vrlo visokog rizika

Lije?enje vrlo visokorizi?ne akutne limfocitne leukemije u dje?joj dobi (ALL) tijekom indukcije, konsolidacije  i faze održavanja remisije uvijek uklju?uje kombiniranu kemoterapiju. Djeca u skupini s vrlo visokom rizikom primaju više vrsta antitumorskih lijekova nego djeca u skupini s visokim rizikom. Nije jasno ho?e li transplantacija mati?nih stanica tijekom prve  remisije pomo?i djetetu da dulje živi.

Intratekalna i sistemska kemoterapija daju su kako bi se sprije?ilo ili lije?ilo širenje stanica leukemije u mozak i le?nu moždinu. Ponekad se tako?er primjenjuje  terapija zra?enjau mozga.

Tretmani koji se prou?avaju u klini?kim ispitivanjima za visokorizi?ne ALL kod djece uklju?uju nove kemoterapijske režime s ciljanom terapijom ili bez nje.

Posebne skupine novodijagnosticirane akutne limfocitne leukemije dje?je dobi

1. Akutna limfocitna leukemija T-limfocita u dje?joj dobi

Lije?enje akutne limfocitne leukemije T-limfocita dje?je dobi tijekom indukcije, konsolidacije i faze održavanja remisije uvijek uklju?uje kombiniranu kemoterapiju. Djeca s leukemijom T-limfocita dobivaju više vrsta antitumorskih lijekova i ve?e doze lijekova protiv raka nego djeca s novodijagnosticiranom leukemijom standardnog rizika.

Intrateka i sistemska kemoterapija dani su kako bi se sprije?ilo širenje stanica leukemije u mozak i le?nu moždinu. Ponekad se primjenjuje i terapija zra?enja  mozga.
Tretmani koji se prou?avaju u klini?kim ispitivanjima akutne limfocitne leukemije T-stanica uklju?uju nove antikancerogene lijekove i kemoterapijske režime s ili bez ciljane terapije.

2. Dojen?ad s ALL-om

Lije?enje dojen?adi sa ALL-om tijekom indukcije, konsolidacije i faze održavanja remisije uvijek uklju?uje kombiniranu kemoterapiju. Dojen?ad s ALL-om dobivaju razli?ite antikancerogene lijekove i ve?e doze lijekova protiv raka nego djeca od jedne i više godina u skupini standardno rizi?nih leukemija. Nije jasno ho?e li transplantacija mati?nih stanica tijekom prve remisije pomo?i djetetu da dulje živi.

Intratekalna i sistemska kemoterapija daju su kako bi se sprije?ilo širenje stanica leukemije u mozak i le?nu moždinu.

Tretmani koji se prou?avaju u klini?kim ispitivanjima za novoro?en?ad sa ALL-om uklju?uju sljede?e:

  • Klini?ko ispitivanje kemoterapije nakon ?ega slijedi transplantacija mati?nih stanica od donora za dojen?ad s odre?enim genskim promjenama.

3. Djeca od 10 i više godina i adolescenti sa ALL-om

Lije?enje ALL-a u djece i adolescenata (10 i više godina) tijekom indukcije, konsolidacije i faze održavanja remisije uvijek uklju?uje kombiniranu kemoterapiju. Djeca od 10 i više godina i adolescenti sa ALL-om  dobivaju  više vrsta antitumorskih lijekova i ve?e doze lijekova protiv raka nego djeca u skupini standardnog rizika.

Intratekalna i sistemska kemoterapija daju se kako bi se sprije?ilo širenje stanica leukemije u mozak i le?nu moždinu. Ponekad se primjenjuje i terapija zra?enja mozga.

Tretmani koji se prou?avaju u klini?kim ispitivanjima za djecu od 10 i više godina i adolescente sa ALL-om uklju?uju nove antikancerogene lijekove i kemoterapijske režime s ciljanom terapijom ili bez nje.

4. Philadelphia kromosom-pozitivna ALL

Lije?enje Philadelphia kromosom pozitivne  ALL dje?je dobi tijekom indukcije, konsolidacije i faze održavanja remisije može uklju?ivati sljede?e:

  • Kombinirana kemoterapija i ciljana terapija s inhibitorom tirozin kinaze (imatinib mesilat) sa ili bez transplantacije mati?nih stanica koriste?i mati?ne stanice donora.

5. Refraktorna akutna limfocitna leukemija dje?je dobi

Nema standardnog lije?enja za lije?enje refraktorne akutne limfocitne leukemije djeteta (ALL).Neki od tretmana koji se prou?avaju u klini?kim ispitivanjima za refraktornu dje?ju ALL uklju?uju:

  • Ciljana terapija (blinatumomab ili inotuzumab).
  • CAR-T stani?na terapija (CAR- chimeric antigen receptor)

6. Relapsna ili povratna limfocitna leukemija dje?je dobi

Standardno lije?enje relapsne dje?je akutne limfocitne leukemije (ALL) koja se vra?a u koštanu srž može uklju?ivati sljede?e:

  • Kombinirana kemoterapija.
  • Kemoterapija sa ili bez zra?enja cijelog tijela nakon kojeg slijedi transplantacija mati?nih stanica donora.

Standardno lije?enje relapsne dje?je akutne limfocitne leukemije (ALL) koja se vra?a izvan koštane srži može uklju?ivati sljede?e:

  • Sustavna kemoterapija i intratekalna kemoterapija s radijacijskom terapijom mozga i / ili le?ne moždine za rak koji se vra?a samo u mozak i le?nu  moždinu.
  • Kombinirana kemoterapija i terapija zra?enjem za rak koji se vra?a samo u testise.
  • Transplantacija mati?nih stanica za rak koji se ponovo vratio u mozak i / ili le?nu moždinu.

Neki od tretmana koji se prou?avaju u klini?kim ispitivanjima za relapsnu dje?ju akutnu limfocitnu leukemiju uklju?uju:

  • Novi protutumorski lijekovi i novi kombinirani kemoterapijski tretmani.
  • Kombinirana kemoterapija i nove vrste ciljane terapije (blinatumomab ili inotuzumab).
  • CAR-T stani?ana terapija (CAR-chimeric antigen receptor)

Akutna limfocitna leukemija (ALL) odrasle osobe

Akutna limfocitna leukemija odrasle osobe (ALL) je vrsta raka u kojem koštana srž proizvodi previše limfocita (tip bijelih krvnih stanica). Naziva se i  akutna limfoblasti?na leukemija. Ukoliko se ne lije?i bolest brzo napreduje.

Leukemija je rak krvnih stanica. Ve?ina krvnih stanica nastaje u koštanoj srži. U leukemiji, nezrele krvne stanice postaju stanice raka. Ove stanice ne funkcioniraju  na na?in na koji bi trebale i sabijaju  (potiskuju) zdrave krvne stanice u koštanoj srži.

Postoje razli?ite vrste leukemija  ovisno o vrsti krvnih stanica koje su  postale maligne. Na primjer, limfoblasti?na leukemija je rak limfoblasta (bijelih krvnih stanica koje se bore protiv infekcije). Bijele krvne stanice su naj?eš?i tip krvnih stanica koje se pretvaraju u stanice raka. No, i crvene krvne stanice (stanice koje nose kisik od plu?a do ostatka tijela) i trombociti (stanice koje sudjeluju u zgrušavanju krvi), tako?er mogu postati stanice raka.

Leukemije se naj?eš?e javljaju kod odraslih osoba starijih od 55 godina, a spadaju me?u naj?eš?i rak kod djece mla?e od 15 godina.

Leukemija može biti akutna ili kroni?na. Akutna leukemije je brzo rastu?i rak i obi?no se brzo i   pogoršava. Kroni?na leukemija je sporije rastu?i rak sa usporenom progresijom tijekom vremena. Lije?enje i prognoza bolesti ovise  o vrsti stanica iz kojih je leukemija nastala te o tome da li je akuta ili kroni?na.

Razvoj krvnih stanica: Mati?na krvna stanica prolazi nekoliko koraka kako bi postala crvena krvna stanica, trombocit ili bijela krvna stanica.

Kod ALL-a , previše mati?nih stanica postaje limfoblasti, odnosno nezreli B ili T limfociti. Ove stanice tako?er nazivamo leukemi?ne stanice. Ove leukemi?ne stanice ne mogu se dobro boriti protiv infekcije. Tako?er, budu?i da se broj leukemi?nih stanica pove?ava u krvi i koštanoj srži, postoji manje prostora za zdrave bijele i crvene krvne stanice te trombocite. To može uzrokovati infekciju, anemiju i nastajanje lakših   krvarenja. Rak se tako?er može proširiti na središnji živ?ani sustav (mozak i le?nu moždinu).

Faktori rizika

-muški spol
-bijela rasa
-starost preko 70 godina
-lije?enje u prošlosti kemoterapijok ili zra?enjem
-izloženost visokoj razini zra?enja u okolini (kao što je nuklearno zra?enje)
-odre?eni genetski poreme?aji, kao što je Downov sindrom 

Simptomi

-slabost ili osje?aj umora
-vru?icu ili no?no znojenje
-lako nastajanje modrica ili krvarenja
-petehije (to?kasta krvarenja u koži)
-pomanjkanje daha
-gubitak težine ili gubitak apetita
-bol u kostima ili trbuhu
-bol ili osje?aj puno?e ispod rebara
-bezbolne kvržice na vratu, pazuhu, trbuhu ili preponama
-?este infekcije 

Dijagnostika

* Fizikalni pregled i povijest bolesti

* Kompletna krvna slika (KKS) s diferencijalnom krvnom  slikom (DKS)

* Biokemijske krvne pretrage

* Razmaz periferne krvi: Postupak u kojem se provjerava uzorak krvi za blast stanice, broj i vrste bijelih krvnih stanica, broj trombocita i promjene u obliku, veli?ini i broju krvnih stanica.

* Aspiracija koštane srži i biopsija

* Citogenetska analiza: laboratorijski test u kojem se stanice u uzorku krvi ili koštane srži promatraju pod mikroskopom kako bi se utvrdilo postoje li odre?ene promjene u kromosomima limfocita. Na primjer, u Philadelphia kromosom  pozitivnoj  ALL,  dio jednog kromosoma  premiješta na drugi kromosom.

* Imunofenotipizacija

* RTG prsnog koša

* Lumbalna punkcija

* CT sken-kompjuterizirana tomografija

* MRI (magnetska rezonancija) 

Lije?enje

  • Lije?enje ALL-a odraslih obi?no ima dvije faze.
  • Koriste se ?etiri vrste standardnih postupaka:
    -kemoterapija
    -terapija radijacijom ili zra?enjem
    -kemoterapija s transplantacijom mati?nih stanica
    -ciljana terapija
  • Nove vrste lije?enja se ispituju u klini?kim ispitivanjima.
    -Biološka terapija
    -eksperimentalna genska terapija znana kao CAR-T stani?na terapija
  • Pacijenti mogu razmisliti o sudjelovanju u klini?kom ispitivanju.

Lije?enje odraslih s ALL-om obi?no ima dvije faze.

1. Indukcijska ili uvodna terapija za postizanje ili uvo?enje bolesnika u  remisiju: Ovo je prva faza lije?enja. Cilj je ubiti stanice leukemije u krvi i koštanoj srži. Ovo stavlja leukemiju u remisiju.

2. Terapija  nakon postizanja remisije: Ovo je druga faza lije?enja. Po?inje nakon što je leukemija u remisiji. Cilj terapije nakon postizanja remisije je da ubije preostale stanice leukemije koje možda ne?e biti aktivne, ali bi mogle po?eti rasti  i izazvati recidiv. Ova faza se tako?er naziva i terapija održavanja remisije.

Lije?enje pod nazivom profilaksa mozga ili centralnog živ?anog sustava (brain or central nervous system prophylaxis):  obi?no se daje tijekom svake faze terapije. Mnoga sredstva za kemoterapiju koja se koriste za lije?enje ALL ne mogu pro?i moždanu opnu i u?i u središnji živ?ani sustav, stanice leukemije mogu. Profilaksa mozga predstavlja primjenu lijeka direktno u središnji živ?ani sustav korištenjem lumbalne punkcije, kako bi se sprije?ilo da se leukemija „sakrije“ u ta podru?ja tijekom kemoterapije i da se opet razvije nakon lije?enja. Može se koristiti i radioterapija (zra?enje) mozga ili le?ne moždine.

Ne-Hodgkinov limfom (Non-Hodgkinov limfom)

Limfom je rak koji po?inje u stanicama limfnog sustava. Limfni sustav je dio imunološkog sustava koji pomaže tijelu da se bori protiv infekcije i bolesti. Budu?i da se limfno tkivo nalazi nalazi po cijelom tijelu, limfom može nastati i po?eti se razvijati gotovo bilo gdje u tijelu. Može se razviti i kod djece i kod odraslih. Dvija glavna tipa limfoma su Hodgkin limfom i ne-Hodgkin limfom (non-Hodgkin/NHL).

Postoje mnoge razli?ite vrste ne-Hodgkin limfoma (NHL) koje nastaju iz razli?itih tipova bijelih krvnih stanica (B-stanice, T-stanice, NK stanice). Ve?ina tipova NHL-a razvija se iz  B-stanica. NHL može biti indolentan (sporo raste) ili agresivan (brzo raste). Naj?eš?i tipovi NHL-a u odraslih su difuzni B velikostani?ni limfom (difuzni limfom velikih B-stanica) koji je obi?no agresivan te folikularni limfom koji obi?no sporo napreduje. 

Ne-Hodgkinov limfom dijelimo na:

* Indolentni-sporo se razvijaju

– Folikularni limfom

– Limfoplazmocitni limfom

– Limfom marginalne zone

* Agresivni- brzo se razvijaju

– Difuzni limfom velikih B stanica

– Extranodalni NK/T-stani?ni limfom

– Limfomatoidna granulomatoza

– Angioimunoblasti?ni T-stani?ni limfom

– Periferni T-stani?ni limfom

– Intravaskularni B-velikostani?ni limfom 

– Limfoblasti?ni limfom

– T-stani?na leukemija/limfom odraslih

– Limfom plaštene zone (mantle)

– Posttransplantacijski limfoproliferativni poreme?aj

– Pravi histiocitni limfom

– Primarni limfom izljeva

– Plasmablasti?ni limfom

Naj?eš?e vrste ne-Hodgkinovog limfoma su folikularni od spororastu?ih i difuzni limfom velikih B stanica od agresivnih limfoma.

Faktori rizika

*Starost, muški rod i bijela rasa.
-Naslije?eni imunološki poreme?aj (kao što je hipogamaglobulinemija ili Wiskott-Aldrichov sindrom).
-Autoimuna bolest (kao što je reumatoidni artritis, psorijaza ili Sjögrenov sindrom).
-HIV / AIDS.
-Infekcija humanim t-limfotropnim virusom 1 ili Epstein-Barr virusom.
-Infekcija bakterijom Helicobacter pylori.
*Uzimanje imunosupresivnih lijekova nakon transplantacije organa. 

Simptomi


*Pove?ani  limfni ?vorovi vrata, pazuha, prepona ili trbuha.
*Groznica bez poznatih razloga.
*Ponavljaju?e no?no znojenje.
*Umor.
*Neobjašnjivi gubitak težine.
*Osip ili svrbež kože.
*Neobjašnjiva bol u prsima, trbuhu ili kostima.

Kada se groznica, no?no znojenje i gubitak težine javljaju zajedno, tu skupinu simptoma zovemo B simptomi.

Dijagnostika

* Fizikalni pregled i anamneza:

* Proto?na citometrija

* Aspiracija koštane srži i biopsija

* Biopsija limfnih ?vorova

* Laparoskopija

* Laparotomija

* Imunohistokemija

* Citogenetska analiza

* FISH (fluorescentna in situ hibridizacija)

* Imunofenotipizacija

Za odre?ivanje stadija bolesti koriste se postupci:

* Kompletna krvna slika (KKS) s diferencijalnom krvnom slikom (DKS)

* Biokemijske krvne pretrage

* CT sken-kompjuterizirana tomografija

* PET-CT sken

* MRI (magnetska rezonancija

* Aspiracija koštane srži i biopsija

* Lumbalna punkcija

Stadiji

STADIJ I

Rak se nalazi u jednom limfnom podru?ju (grupa limfnih ?vorova, tonzila i obližnje tkivo, timus ili slezena).

  • Stadij IE: Rak se nalazi u jednom tijelu ili podru?ju izvan limfnih ?vorova.

STADIJ II

Rak se nalazi u dvije ili više grupa limfnih ?vorova iznad ili ispod diafragme (tanki miši? ispod plu?a koji pomaže disati i razdvaja prsa od trbuha).

  • Stadij IIE:Rak se nalazi u jednoj ili više skupina  limfnih ?vorova iznad ili ispod diafragme. Rak se tako?er nalazi izvan limfnih ?vorova u jednom organu ili podru?ju na istoj strani dijafragme kao i zahva?eni limfni ?vorovi.

STADIJ III

Rak se nalazi u skupinama limfnih ?vorova iznad i ispod diafragme (tanki miši? ispod plu?a koji pomaže disanje i odvaja prsa od trbuha).

  • Stadij IIIE: Rak se nalazi u skupinama limfnih ?vorova iznad i ispod diafragme i izvan limfnih ?vorova u obližnjem organu ili podru?ju.
  • Stadij IIIS: Rak se nalazi u skupinama limfnih ?vorova iznad i ispod diafragme i u slezeni.
  • Stadij IIIE + S: Rak se nalazi u skupinama limfnih ?vorova iznad i ispod diafragme, izvan limfnih ?vorova u obližnjem organu ili podru?ju i u slezeni.

STADIJ IV

Rak nalazi se u jednom ili više organa koji nisu dio limfnog podru?ja (skupine limfnih ?vorova, tonzile i obližnje tkivo, timus ili slezena), a mogu biti u limfnim ?vorovima blizu tih organa; ili


-nalazi se u jednom organu koji nije dio limfnog podru?ja i proširio se na organe ili limfne ?vorove daleko od tog organa; ili


-nalazi se u jetri, koštanoj srži, cerebrospinalnoj teku?ini (CSF) ili plu?ima (osim raka koji se proširio na plu?a iz obližnjih podru?ja).

Rekurentni (recidivni) ne-Hodgkinov limfom odrasle osobe

Rekurentni ne-Hodgkinov limfom kod odraslih je rak koji se ponovo pojavio (vratio se) nakon što je lije?en. Limfom se može vratiti u limfni sustav ili u druge dijelove tijela. Indolentni limfom može se vratiti kao agresivni limfom. Agresivni limfom može se vratiti kao indolentni limfom.

Lije?enje

* Radioterapija

* Kemoterapija

* Imunoterapija

* Ciljana terapija

* Kirurško lije?enje

* Transplantacija mati?nih stanica


Leukemija je rak krvnih stanica. Ve?ina krvnih stanica nastaje u koštanoj srži. U leukemiji, nezrele krvne stanice postaju stanice raka. Ove stanice ne funkcioniraju  na na?in na koji bi trebale i sabijaju  (potiskuju) zdrave krvne stanice u koštanoj srži.

Postoje razli?ite vrste leukemija  ovisno o vrsti krvnih stanica koje su  postale maligne. Na primjer, limfoblasti?na leukemija je rak limfoblasta (bijelih krvnih stanica koje se bore protiv infekcije). Bijele krvne stanice su naj?eš?i tip krvnih stanica koje se pretvaraju u stanice raka. No, i crvene krvne stanice (stanice koje nose kisik od plu?a do ostatka tijela) i trombociti (stanice koje sudjeluju u zgrušavanju krvi), tako?er mogu postati stanice raka.