Herpes simpleks je zarazna bolest koja dovodi do pojave povratnih malih, bolnih, teku?inom ispunjenih mjehura na koži ili sluznicama.
Dva tipa virusa herpesa simpleksa koji zaraze kožu su HSV1 i HSV2. HSV1 je uobi?ajeni uzro?nik hladnih rana na usnama (herpes labijalis) i rana na rožnici oka (keratitis izazvan herpes simpleksom) ; taj se obi?no prenosi dodirom s lu?evinama iz usta ili oko usta. HSV2 obi?no uzrokuje genitalni herpes i prenosi se u prvom redu izravnim dodirom rana, naj?eš?e prilikom spolnog kontakta.
Herpes simplex dovodi do izbijanja (promjena) na koži i sluznicama. Ta izbijanja jenjaju, premda virus ostane u neaktivnom (latentnom) stanju unutar ganglija (skupina tjelešaca živ?ane stanice) u zaraženom podru?ju. S vremena na vrijeme virus se ponovno aktivira i razmnožava, ?esto uzrokuju?i izbijanja mjehuri?a na istom mjestu kao i pri prijašnjoj infekciji. Me?utim, virus može postojati u koži a da ne uzrokuje o?iti mjehuri?; virus u takvom stanju može služiti kao izvor zaraze drugih ljudi. Izbijanja mogu izazvati prekomjerna izloženost suncu, vru?ica, fizi?ki ili emocionalni stres, potiskivanje (supresija) imunološkog sustava ili neka hrana i lijekovi, ali ?esto su ?imbenici poticanja nepoznati.
Dijagnostika
Lije?niku je katkada teško prepoznati herpes simpleks. Može ga se zamijeniti s alergijskom reakcijom, drugim virusnim infekcijama ili ?ak s kožnom reakcijom na neke lijekove. U postavljanju dijagnoze može katkada pomo?i sijelo mjehura na tijelu.
Lije?nik koji posumnja na herpes simpleks može ispitati istrugane ljuskice mjehura pod mikroskopom. Ako osoba ima infekciju virusom herpes simpleksa, te ?e ljuskice pokazati velike zaražene stanice. Dijagnozu mogu potvrditi kulture za virus, pretrage krvi na pove?anu razinu protutijela i biopsija. Me?utim, te su pretrage rijetko potrebne. Dijagnozu je mogu?e postaviti u vrlo ranom stadiju primjenom novijih tehnika, kao što je PCR (reakcija lan?ane polimerizacije) koja se može upotrijebiti za otkrivanje DNK iz virusa herpes simpleksa u tjelesnom tkivu ili teku?ini.
Simptomi
Prije ponovnog izbijanja herpes simpleksa javljaju se trnjenje, peckanje, nelagoda i svrbež što prethodi mjehurima nekoliko sati pa 2 do 3 dana. Mjehuri okruženi crvenkastim rubom mogu se pojaviti bilo gdje na koži ili sluznicama, ali naj?eš?e u ustima i oko ustiju, na usnama i na spolnim organima. Mjehuri (koji mogu biti bolni) se naj?eš?e oblikuju u grozdove koji se udružuju u velika pojedina?na sjedišta. Nakon nekoliko dana mjehuri se po?inju sušiti tvore?i tanku žu?kastu krastu i plitke vrijedove. Cijeljenje tipi?no zapo?inje unutar 1 do 2 tjedna nakon pojave i obi?no se završi do 21. dana. Me?utim, mjehuri u vlažnim podru?jima tijela katkada sporije zacjeljuju. Ako se izbijanja stalno doga?aju na istom mjestu ili ako do?e do sekundarne bakterijske infekcije, može do?i do ožiljkavanja tkiva.
Lije?enje
Ve?ina ljudi lije?i herpes labijalis nježnim pranjem zaraženih podru?ja sapunom i vodom. Podru?je treba zatim brižno osušiti; ostavljanje mjehura vlažnima može pogoršati upalu, odgoditi cijeljenje i vjerojatno poja?ati bakterijsku infekciju. Za sprje?avanje ili lije?enje bakterijske infekcije na kožu se može primijeniti neka antibiotska mast, npr. neomicinbacitracin. Ako se ?ini da bakterijska infekcija napreduje ili uzrokuje dodatne simptome, lije?nik može propisati antibiotike koje se uzima u obliku tableta ili injekcije.
Protuvirusne kreme kao što su idoksuridin, trifluridin i aciklovir katkada su u?inkovite kada ih se primijeni izravno na mjehure. Aciklovir ili vidarabin, uzet oralno (na usta), može se upotrijebiti za teške herpesne infekcije po ?itavom tijelu. Ponekad je potrebno aciklovir uzimati svaki dan da se potisnu ponavljana izbijanja, naro?ito kada su zahva?eni spolni organi. Za keratitis izazvan herpes simpleksom ili genitalni herpes mogu biti potrebne specifi?ne mjere lije?enja.